Njemačko-hrvatsko društvo Bonn u Berlinu dodijelilo je četvrti put godišnju nagradu Franjo Basić, koja se dodjeljuje zaslužnim pojedincima. Ove su je godine osvojili gospodarstvenik Christian Walter Engel i Niko Kovač (39).
– Živim u Salzburgu, gdje treniram drugu momčad Red Bulla. Učim, tek sam položio B i A licenciju i moram još završiti tzv. Uefa pro, ali to mogu riješiti tijekom dvije godine – kaže Kovač.
Jedno se vrijeme špekuliralo da bi ga Bilić mogao uključiti u stručni stožer.
– O povratku u Hrvatsku ne mogu još govoriti. Kći mi ide u školu u Salzburgu i zadovoljni smo ondje. Mislim da ću uskoro potpisati i novi ugovor.
Nogomet igra rekreativno.
– Igram malo s momčadi koju treniram. Više gledam nogomet nego što danas igram. Gledao sam i Dinamo i Hajduk u eurokupovima i pratim reprezentaciju. Bez nogometa ne bih mogao živjeti, i danas kao zadnji vezni vidim sve! Kao zadnji vezni morao sam više toga vidjeti nego oni koji igraju naprijed. Znam se na to često našaliti – kaže Kovač.
A vidi li se na klupi plavih ili bijelih?
– Ima dosta dobrih stručnjaka u Hrvatskoj, ne trebaju oni Niku Kovača! Vratit ću se jednoga dana, ali još je rano. Nije prošlo ni dvije godine kako sam prestao igrati. Sada mi je prvi cilj da se školujem, da izučim trenerski zanat. Trebam još puno toga naučiti.
Nakon što je otišao iz Berlina, Hertha je potonula!
– Nakon odlaska mog prijatelja Šimunića krenulo je sve nizbrdo – kaže Niko koji je Božić slavio u Berlinu.
Otkada te nema kapetane nije to više ona ista reprezentacija.