1. Prvi put nije protiv Barcelone igrao s deset igrača iza lopte u pokretljivoj zoni. Realovi igrači nisu bili agresivni, stajali su predaleko od lopte i Barcinih virtuoza
2. Jose još nije posložio Real, a to je i logično jer mu treba vremena. Uglavnom se dosad oslanjao na Ronaldovu genijalnost, a to je uvijek kockanje.
3. Bilo je prehrabro dopustiti Ronaldu i Benzemi da igraju bez ikakvih obveza. Sav slobodan prostor samo je pomogao Barcinim znalcima da se razigraju.
4. Mourinho je zadnju liniju pomaknuo na 35 metara od vrata pa su Messi, Xavi i Iniesta lako okomitim loptama probijali zadnji red i Ramosa, Pepea i Marcela.
5. Nervoza Realovih igrača bila je vidljiva odmah nakon prvog gola, a poslije se povećavala. Bili su grubi, prljavi, a sve je to posljedica očito slabe psihološke pripreme.
Analiza je nepotpuna. Ispuštena je najbitnija činjenica: Barcelona. Naime, kad Barca igra, uopće nije bitno tko je na drugoj strani. Oni brzi pasovi i promjene smjera kretanja, razvlačenje obrane i dolazak u završnicu s puno, puno igrača jednostavno se ne može braniti. Barca može biti samo nemotivirana ili umorna da bi se netko spasio. Sasvim svejedno je da li je na drugoj strani Real ili Almeria. Dapače, Real ih samo još više motivira i zato je doživio poraz koji je mogao biti i znatno veći (šanse Mesija, xavija, Ville, Krkića i dr.)