Kada je u siječnju 2004. poslan na posudbu u drugi gradski klub Livadu Željezničar, jer za njega nije bilo mjesta ni među 30 putnika za pripreme brodske Marsonije (!?), nitko nije mogao ni slutiti da će Mario Mandžukić devet godina poslije sloviti za jednog od najboljih napadača svijeta i s Bayernom igrati finale Lige prvaka.
– Mandžo već dulje vrijeme kontinuirano igra u dobroj formi i uvjeren sam da će baš on biti igrač odluke na Wembleyu. Osim toga, mislim da mu način igre Borussijinih obrambenih igrača Hummelsa i Subotića leži i da bi tu moglo biti prostora za njega – kaže Marijan Zovko koji je Marija trenirao u njegovoj posljednjoj sezoni u Marsoniji po povratku iz Livade Željezničar u Drugoj ligi.
“Trči kamo ne bi trebao”
Brodski trener navodi da je kompletna momčad Bayerna fizički, tehnički i trkački jako moćna. Uz tako kvalitetan i napadački orijentiran igrački kadar, sigurno će, kaže, biti prilika, a onda na scenu stupa Mario.
Zovko je već pokazao da je dobar prognozer jer je uoči utakmice Hrvatske i Srbije upravo u Maxu predvidio da će Brođani Mandžukić i Olić biti ti koji će slomiti orlove, što se i obistinilo. Uoči finala u Londonu Zovko Bayernu daje laganu prednost, ali i ističe da Bavarci nisu tako sigurni favoriti kao što mnogi misle. Ono u što je brodski trener siguran jest dobra igra Super Marija.
– Puno napadača igra pogrešno. Oni se statično vežu uza stopere i ne dolaze u prilike jer ne shvaćaju neke stvari. Za razliku od njih, Mandžukić radom u fazi obrane, pokretljivošću i trčanjem za veznim i bočnim igračima sam sebi otvara prostor za napad – ističe Zovko.
Dodaje da je Mandžo u velikoj prednosti u odnosu na ostale napadače jer stalno mijenja mjesta i trči tamo kamo “ne bi trebao trčati” pa se slobodno može reći da u svijetu nema nijednog napadača koji bolje odrađuje obrambene zadatke.
Sa Zovkovim se mišljenjem slaže i Vinko Bartolović, koji je u posljednjoj Mandžinoj sezoni u Slavonskom Brodu trenirao juniore Marsonije. Mandžukić je u to vrijeme trenirao sa seniorima, a za juniore je igrao kup-utakmice i u prvenstvu kada zbog kartona nije mogao nastupiti za prvu momčad. Iako je već bio jedan od najboljih igrača prve momčadi, s jednakom je borbenošću nastupao i u podmlatku.
Odlučit će utakmicu!
– Mandžo se uvijek trudio i davao maksimum. Štoviše, bio je vođa te generacije i to nam je jako koristilo jer je i druge vukao za sobom. Razlika u igri s njim i bez njega bila je golema. Na suigrače je prenosio visok moral i vukao ih naprijed – kaže Bartolović prisjećajući se briljantne Mandžine predstave u finalu juniorskog kupa Slavonije i Baranje protiv Cibalije. Marsonia je pobijedila sa 4:0, a Mandžo je s dva pogotka i odličnom igrom izluđivao Vinkovčane. Nekoliko ga je gostujućih navijača vrijeđalo, čak mu i prijetilo, no time su ga samo dodatno motivirali.
– Dobije li Mandžo u finalu odriješene ruke da igra kako zna i može, sigurno će napraviti velike probleme Borussijinoj obrani. On ima izuzetan smisao za igru, osjećaj za gol i prostor i, ako se tomu pridodaju njegov strašan aerobni kapacitet i druge fizičke predispozicije, uvjeren sam da može odlučiti utakmicu – dodaje Bartolović.
Kako bi potkrijepio uvjerenje da će upravo Mandžukić biti Borussijin “killer”, i Zovko je bacio pogled unatrag, na vrijeme kada je najbolji hrvatski napadač još igrao u Marsoniji. Brođani su se nakon ispadanja iz Prve lige praktično raspali i formirana je nova mlada momčad u kojoj je bilo osam juniora, među kojima i Mandžo. Igrala se važna utakmica s Vukovarom u kojemu je većina igrača imala prvoligaško iskustvo i koji je bio apsolutni favorit. Vukovarci su imali inicijativu, stvarali prilike, ali nikako nisu uspijevali zatresti mrežu. Marsonia je pak imala jedan ubačaj iz kuta. Mandžukić je skočio i glavom donio svojoj momčadi pobjedu 1:0 pokazavši kako netko tko zna može napraviti nešto i ni iz čega.
– Ni Mandžo nije stroj, ni njega neće uvijek ići. Ne može se uvijek odigrati dobro. Ali on, i kada ne zabije gol i kada možda ne igra najbolje, uvijek daje sve od sebe. A navijači i treneri vole takve igrače – zaključio je Marijan Zovko.
