Kava sa suprugom Elvirom na jutarnjem zagrebačkom suncu, u kvartovskom kafiću Gold na Dobrom dolu. Zlatko Kranjčar (55), u našoj anketi najbolja Dinamova polušpica, prebire po sjećanjima iz briljantne karijere. Dinamu je dao 11 najboljih godina, odigrao 556 prvoligaških utakmica, postigao 99 pogodaka, donio dva kupa, jedno prvenstvo...
– Najdraža utakmica za Dinamo? Protiv Zvezde, u proljeće 1982., kada sam postigao dva pogotka. Najteži trenutak? Ah, uvijek se sjetim Sportinga u Lisabonu, poraza 0:3. A i danas mislim da smo bili bolja momčad od Portugalaca – kaže jedna od najvećih Dinamovih legendi.
Žalim za SP-om
U Maksimiru je igrao od 1973. do 1984. godine, bio jedan od najboljih protagonista bivše savezne lige, ali sa samo 11 nastupa za A reprezentaciju. Zaobišla su ga sva velika natjecanja...
– Na žalost, takva je valjda bila sudbina brojnih Dinamovih igrača, prije mene i Ramljaka, Zambate... Da, žao mi je što nisam bio na SP-u 1982. jer je to bila moja najbolja sezona – dodao je Kranjčar.
Kad god može, Cico svrati u Maksimir. Današnji Dinamo, kaže, ima dobru europsku perspektivu, premda čak i Vahid Halilhodžić u to sumnja.
– Dinamovu treneru ne bi škodilo više samopouzdanja. Dinamo i s ovom momčadi ima kvalitetu s kojom, uz malo sreće, može napraviti dobar posao u kvalifikacijama. Kako su to mogli Cluj ili bjeloruski Bate, a Dinamo ne može? Igračima treba ubrizgati optimizam, vjeru u sebe, kao kad su bili blizu prolaska protiv Werdera ili izbacili Ajax. A ne da izgledaju kao protiv PAOK-a – kazao je Kranjčar.
Vidite li Dinamove slabosti?
– Dinamo možda ne pokazuje veliku moć, ne gazi suparnike u hrvatskoj ligi kako bi se to očekivalo, ali ja doista ne vidim potrebu za pojačanjima. Čak ni u napadu jer u Beqiraju vidim pravoga gol-igrača, izvrsnoga u suradnji, jakoga u duelima. Njegova prilagodba još traje i on će sigurno proraditi.
Rukavina?
– Dobro je počeo, potom izgubio kontinuitet, ne znam zašto. On ima visoku vrijednost i trebala bi možda veća trenerova potpora i povjerenje da ga se opet dobije u najboljem izdanju.
Idealna momčad karijere
Na kraju neizbježno pitanje: vidite li se opet u Dinamu zajedno sa sinom Nikom?
– Ideja je dobra, bilo bi se lijepo vratiti u klub u kojemu smo obojica počeli, no sada nije tako blizu realizacije. Niko u ovom trenutku o tome ne razmišlja, možda će se vratiti tek na kraju karijere – zaključio je Cico, koji je i sastavio idealnu momčad od igrača s kojima je igrao:
Vlak (Ivković, Konsel) – Leiner (Džoni), Zajec, Weber, Hadžić – Bručić, Mustedanagić – Deverić, Panenka (Cerin), Mlinarić – Krankl.
babas Nemoj klapiti. Što onda nisu oni prezimili u svoje vrijeme u europi. Što Cico nije vjerovao u sebe kad je bio igrač pa sa Dinamom barem do trećeg kola nekog europskog kupa dogurao. Svi su pametni danas što nisuu bili juče pametni.