Ivana Brkljačić petu godinu obnaša dužnost direktorice zagrebačkog atletskog mitinga, popularnog Hanžeka. Pet godina su direktori mitinga bili pokojni Andrija Mijačika te Dražen Kroupa. Može li Ivana nadmašiti sve njih i 2014. godine i šesti put biti direktorica jedne od najstarijih zagrebačkih sportskih priredaba?
– Ne znam hoću li ih nadmašiti. Imam samo trideset godina pa je moguće, ha ha. Ne znam. Voljela bih kada bi netko imao želju preuzeti posao direktora mitinga, netko tko bi imao veće mogućnosti od mene, netko tko bi donio jednu novu energiju. Svi koji mogu napraviti više i bolje su dobrodošli – rekla je Ivana.
To ne znači da ćete odustati od ove funkcije?
– Naravno da ne. Uvijek sam spremna za pomoć i za nove izazove.
U protekle četiri godine Ivana je kao direktorica mitinga dovela u Zagreb gotovo sve najveće zvijezde svjetske atletike, uključujući i Usaina Bolta. Jesu li neki atletičari ili atletičarke ostali tek neostvarena želja?
– Jelena Isinbajeva. Užasno mi je žao što je nikad nismo uspjeli dovesti. Ali, žalim za još nekim stvarima vezanim uz Hanžek.
Na primjer?
– Žao mi je što Blanka nije stavila letvicu umjesto na 2,08 na 2,10 metara. Sada bi bila nova svjetska rekorderka u visu. Taj dan bi sto posto to skočila. I žao mi je što nikad nisam bacila kladivo u Zagrebu preko 75 metara – istaknula je Ivana.
Blanka može do rekorda
Od te tri želje gotovo je sigurno da se nijedna neće ispuniti. Isinbajeva i Ivana su se oprostile...
– Ali stigne još Blanka skočiti 2,10 metara. O, da, može ona to. Vjerujem u to više nego ikad. Ona se već ove godine nakon stanke vratila skokom preko dva metra, i to sa samo trideset posto zdravom nogom, a sljedeće sezone bit će još jača i moćnija – rekla je Ivana.
Ivana se prvi put pojavila na jednom velikom natjecanju 1998. godine. Sa samo 15 godina nastupila je na svjetskom juniorskom prvenstvu u francuskom Annecyju gdje nije prošla u finale. Prvu medalju osvaja godinu dana kasnije. Na svjetskom prvenstvu za mlađe juniore osvaja treće mjesto. Sa 17 godina odlazi na svoje prve Olimpijske igre u Sydneyu gdje je u finalu osvojila 11. mjesto. Dvaput zaredom postaje svjetska juniorska prvakinja te europska juniorska prvakinja. Na svom prvom svjetskom seniorskom prvenstvu u Edmontonu 2001. godine osvaja osmo mjesto. Na svjetskom prvenstvu u Osaki bila je deseta, a poznata je po tome što je u kvalifikacijama bacila "svjetski rekord – 74,69 metra.
– Sigurno je da mi je žao što sam prekinula karijeru u 25. godini. Bilo je radosti, tuge, uzbuđenja kada sam prvi put bacila kladivo više od 70 metara, kada sam pobjeđivala velikanke ovog sporta, Kuzenkovu, Skolimowsku, Lisenko, Moreno. Pa kada sam bacila kladivo preko 75 metara... To je osjećaj koji će mi nedostajati cijeli život – rekla je Ivana.
Najdulje ju je trenirao Ivan Ivančić.
– Ne bih baš voljela pričati o njemu. Zahvalna sam mu u životu što me je motivirao da se bavim ovim sportom. Kasnije smo se razišli. Možda je taj rastanak trebao doći ranije. I nakon moje karijere on je prema meni bio nekorektan. Nije jedan od onih trenera s kojima želiš biti prijatelj cijeli život – rekla je Ivana.
Jedno vrijeme trener joj je bio Roland Varga. Ali i dečko. Dakle, imala je iskustvo kao danas Sandra Pereković kojoj je trener dečko Edis Elkasević.
– Veza sportašice i trenera može jako dobro funkcionirati. Ima puno takvih primjera u atletici. Sandra je vrhunski talent, a Edis ima jako puno iskustva jer je i sam bio vrhunski bacač i velika je šteta što su njegovu karijeru zaustavile ozljede. Njih dvoje će se jako dobro slagati – naglasila je Ivana.
Ne takvo davno otišli ste iz Hrvatskog atletskog saveza?
– Jesam, ali smo nastavili suradnju. Dogovorili smo se da ne moram biti njihov zaposlenik. Bit ću njihov vanjski suradnik.
Dakle, ipak je bilo nekakvih problema?
– Ne, nije bilo problema. Da je bilo, ne bismo mogli nastaviti suradnju. Jednostavno smo u jednom trenutku počeli različito razmišljati. Ja nisam bila zadovoljna uvjetima koje sam imala. No, dobro, sada radimo zajedno na projektu zagrebačkog mitinga, ali i Erste plave lige – rekla je Ivana.
Organizacijom mitinga bavi se cijelu godinu.
– Sad kad završi miting, sigurno ću do kraja godine raditi financijska izvješća prema sponzorima, dobavljačima. Istovremeno počinje rad i za sljedeću godinu. Moram pohvaliti svoju prvu suradnicu Anitu Šikić koja mi zaista puno pomaže. Eto, ja još nisam stigla na godišnji, a Anita je otišla s djecom na samo tjedan dana. Golem je to posao i time se zaista moraš baviti godinu dana. Za vrijeme mitinga na stadionu radi 2000 ljudi, a to nije mala brojka. U svakom trenutku mora se točno znati tko što radi kako ne bi došlo do nepredviđenih situacija ili pogrešaka. Imamo uigranu ekipu – kaže Ivana.
Je li uopće bilo nekih pogrešaka u prethodne četiri godine?
– O, da. Recimo kada je konobar za catering isključio struju. Nastao je kaos kada zbog te nepažnje nije radio jedan semafor za rezultate na samom borilištu. Bili smo svi šokirani. Kako je konobaru uspjelo iščupati kabel koji je bio dobro zaštićen? Sad sam odlučila da uz struju obvezno mora stajati zaštitar da se nešto slično ne ponovi. Uvijek postoje neke nevjerojatne situacije, ali trudimo se da iz godine u godinu pogreške svedemo na minimum – kaže Ivana.
Zagrebački miting po ostvarenim rezultatima već je odavno uz bok mitinzima Dijamante lige.
– Biti dio Dijamantne lige značio bi veći priljev novca, sponzora, još više zvijezda, ali sve to puno košta. Nama je dobro sad kako je. Puno sportaša želi doći u Zagreb, neki se uvijek rado vraćaju. Na kraju krajeva, mi nemamo ni stadion na kojem bi se mogao održati miting nivoa Dijamante lige. Hanžek je svojom tradicijom, a to su 63 godine, ionako nadmašio većinu mitinga Dijamante lige.
Kako je s financijama ove godine?
– Strašno je teško. Meni je žao što sam postala direktor mitinga u najgore vrijeme, kada je počela recesija. Pomalo se osjećam nezadovoljno i sama sebi prigovorim što nisam uspjela realizirati neke veće sponzorske ugovore. Da nema podrške Grada i Turističke zajednice, zaista ne bismo mogli održati miting. Ne na ovoj razini, to je sigurno. Imamo sreće da je gradonačelnik Milan Bandić odredio ovaj miting kao sportsku priredbu od najvišeg značenja za Zagreb. Uostalom, Bandić je veliki prijatelj atletike, puno mi je pomagao kada sam bila aktivna sportašica. Pomagao je Danijeli Grgić, nekadašnjoj svjetskoj juniorskoj prvakinji na 400 metara, sada Sandri Perković. Pomagao je i Maji Golub, hrvatskoj rekorderki na 100 metara, kada je oboljela. Pomaže cijelo vrijeme da barem jedan stadion u gradu ima koliko-toliko dobre uvjete za trening kao što je Mladost. Uskoro će se obnoviti i Svetice – rekla je Ivana.
Kada je postala direktor mitinga, prvo što je napravila bilo je davanje otkaza Haraldu Edletzbergeru, dugogodišnjem menadžeru mitinga.
– Puno je sportaša i njihovih menadžera bilo izigrano zbog njegova načina poslovanja. S Edletzbergerom smo napravili sporazum po kojem je on podmirio dio dugova. Nakon što sam mu dala otkaz, imala sam velikih problema s njim i nije mi se bilo lako nositi s tim kao ženi zato što je bio vrlo nasilan i bahat. Podmetao mi je razne stvari kako bi me uništio. Sve što je mogao učiniti radio je protiv mene. Ali, nije uspio.
Bilo je čak i fizičkog sukoba?
– Glupo je reći da se to nije dogodilo. Nakon skakačkog mitinga u Splitu, imali smo svađu koja je završila kao medijska priča. Ali dobro. Vidjeli smo se poslije toga i u Zagrebu. Bilo mi je čudno kada je došao na miting u Zagreb i kada me zagrlio. To samo govori o njemu kao osobi koja nema svoj obraz. Ako dođe danas na miting, ja ću ga prihvatiti kao i svakog drugog menadžera – rekla je Ivana.
Kladivom protiv stresa
Prijašnjih nekoliko godina zaštitni znak Hanžeka, kada je riječ o hrvatskim sportašima, bile su atletičarke – najprije vi, potom Blanka, danas Sandra. Kamo su nakon Branka Zorka i Siniše Ergotića nestali naš muški predstavnici?
– Istina, duga je stanka. No, imamo sada jednu mladu generaciju juniora koja će s vremenom stasati i nekoliko njih mogli bi postati vrhunski atletičari. Mi se nadamo da će to prvo biti motkaš Ivan Horvat. I upravo smo zbog njega uvrstili u program ovogodišnjeg mitinga motku – rekla je Ivana.
Njezine nasljednice nema ni na vidiku?
– To mi je jako žao. Mene je moj klub zvao da protekli vikend nastupam za njih kako bi skupili koji bod za Kup Hrvatske. Rekla sam im da to nije pametna ideja. Jer, doći i baciti kladivo ovako bez treninga nije nimalo lako. Mogu si ozlijediti vrat ili leđa. Inače, dođe mi ponekad da odem na stadion i onako bacim kladivo iz gušta, da iz sebe izbacim sav taj stres. Vjerojatno ću ove godine otići i baciti koji hitac, da vidim jesam li zaboravila kako se to radi – istaknula je.
Njezina velika prijateljica je Blanka Vlašić.
– Drago mi je da se Blanka otvorila prema javnosti i pokazala svoje pravo lice. Ona je vrhunska osoba, ona mi je poput sestre. Znamo se pola života i svašta smo zajedno prošle. Bilo je trenutaka kada nismo razgovarale, ali smo se poštovale. Uvijek smo bile potpora jedna drugoj. Drago mi je da joj se dogodilo vjersko preobraćenje. I ja sam isto vjernica, ali ona je sada veća – kaže Ivana.
Što Ivana radi kad se ne bavi atletikom?
– Nemam privatni život, ali ono malo slobodnog vremena provodim u društvu svojih prijatelja i u krugu obitelji. Eto, nedavno sam postala i teta. Poznata sam kao veliki gurman i mene ćete češće naći u dućanu s delikatesama nego u kakvoj parfumeriji ili u šopingu.
>>Ivana Brkljačić dala otkaz, više nije u HAS-u
