– Prvi dan zadržali su me četiri sata, a sutradan još dva. Premda nisu bili zadovoljni mojim odgovorima pustili su me da prespavam u gradu, u hotelu, i zatražili da razmislim o postavljenim pitanjima. Prijetila mi je deportacija, no diglo se hrvatsko veleposlanstvo, konzul je hitno doputovao iz Otawe, a UFC je angažirao najboljeg odvjetnika za imigracijska pitanja. Oni su očito znali što će se dogoditi jer me odvjetnik dočekao po slijetanju u zračnu luku.
Premda će neki članovi njegova stožera povjerovati u teoriju zavjere – ili je neki “dobronamjernik” poslao kakvo pismo iz Hrvatske ili je to maslo srpskog iseljeništva – Mirko spušta loptu na zemlju.
– Ispitivanje je za mene bilo mučno, no moram reći da su službenici Imigracijskog ureda vrlo korektno obavljali svoj posao. Radili su ono što moraju, a njih očito jako zanimaju vojno-policijska pitanja s prostora bivše SFRJ. Najviše ih je zanimao moj vojni rok koji sam služio 1993. i 1994. kada, kao ročnik, ipak nisam bio uključen u borbena djelovanja. Pitali su me jesam li sudjelovao u mučenju civila, raspitivali se za imena zapovjednika vodova i taktičkih zapovjednika. Raspitivali su se i za moje aktivnosti u Antiterorističkoj jedinici Lučko gdje sam se zaposlio tek nekoliko godina poslije rata. Dali su mi neki popis imena da ga potvrdim, no nisam to učinio. Nikog nisam imenovao jer to je ipak stvar dostojanstva i načela. Rekao sam da sam se, ako je to cijena, spreman vratiti kući. Mogli su sa mnom raditi što su htjeli no ipak su me pustili da se borim – objasnio je probleme Filipović.
Ma sve je to maslo Srpske bande. Im ih puno, cak i previse u Vancouveru! Ali ima i nas! Ne bih se iznenadio da je neki Srbin u Policiji pa je sve to pokrenio! ma to je samo znak da sa Srbima nema nikakvog prijateljstva! Di ih mozemo rezati moramo im sici korene! I nikakvo zajednistvo! NIKAKVO!