Arsenalov stadion Emirates, Wembley, novi wimbledonski tereni s pokretnim krovom, novi Lyonov stadion...
Navedeni objekti samo su dio portfelja uglednog londonskog arhitekta Gerainta Johna. No, nije riječ samo o vizualno impozantnim zdanjima nego o objektima koji su godinama nakon gradnje održivi i funkcionalni u svakom smislu.
Sve na vrijeme...
Upravo je na tu temu, Hrvatima prilično nedokučivu, profesor John držao predavanje proteklog vikenda u Zagrebu. Konkretno, došao se malo pohvaliti ostavštinom ovog ljeta održanih Olimpijskih igara, njegova posljednjeg projekta koji je postavio nove standarde u održavanju velikih natjecanja. Sve je napravljeno na vrijeme i bez panike, a od ukupnog budžeta od oko 8 milijardi eura za organizaciju, ostalo je "viška" više od 400 milijuna!
– Planirali smo sve detaljno deset godina i danas je Olimpijski stadion jedino veće zdanje koje je ostalo. Većinu smo uklonili ili prenamijenili, olimpijsko selo prodajemo ljudima kao stanove, regenerirali smo velik dio grada, privukli turiste te nakon svega omogućili nekoliko tisuća trajnih radnih mjesta – objašnjava John londonski recept.
Priopćili smo mu hrvatski problem, naslijeđe SP-a u rukometu 2009., megalomanski projekt građenja dvorana koje su poslije postale neizdrživo financijsko opterećenje gradovima. Spaladium je u stečaju, Arena diše na "škrge", puno bolje nije ni u Poreču, Osijeku...
– Jednostavno je – niste to trebali graditi! Mi smo lekciju naučili od Atene i OI 2004., kada su i oni izgradili previše objekata, a nisu uzeli u obzir što će s njima poslije. Trebali ste, kao i mi, graditi objekte koji se poslije mogu ukloniti. To je ključan dio formule ako mislite ne biti na gubitku.
Nisu arene jedina "boljka". Maksimir također nanovo izvlači novac za popravke i uljepšavanje, a i dalje je ruglo grada. Treba li ga i dalje renovirati ili srušiti i napraviti novi?
– Bio sam tamo davno. Nije se puno promijenio, kažete? Onda biste trebali sagraditi novi jer se dizajn modernih stadiona jako promijenio. Trebali biste dio materijala od srušenog stadiona iskoristiti za gradnju novoga koji mora biti ekonomičan i prilagođen za još niz sadržaja. I trebao bi definitivno ostati tamo gdje je, ili u blizini, jer su stadioni bliže centru puno održiviji.
Ne dirati u dušu
Možda bi taj novi Maksimir mogao ugostiti neku skupinu na EP-u 2020. Hrvatska se planira kandidirati kao jedan od domaćina revolucionarnog Eura koji će se održavati diljem kontinenta.
– Zašto ne!? Trenutačno radim stadion u Sočiju na kojem će se održati otvaranje ZOI 2014. Poslije ćemo nadodati još sjedala kako bi funkcionirao za SP 2018., a ona će poslije biti uklonjena.
Englezu smo zagolicali maštu...
– Taj Maksimir, to je gradski stadion? I, kažete, ima emocionalno značenje za navijače? Morat ću kontaktirati vašeg gradonačelnika jer bih vam rado pomogao u planiranju. U njegovu "dušu" nećemo dirati. U Londonu smo pored starog izgradili novi Wembley, ispočetka je bilo negodovanja, no danas su svi zadovoljni.
Upravo je na tu temu, Hrvatima prilično nedokučivu, profesor John držao predavanje proteklog vikenda u Zagrebu. Konkretno, došao se malo pohvaliti ostavštinom ovog ljeta održanih Olimpijskih igara, njegova posljednjeg projekta koji je postavio nove standarde u održavanju velikih natjecanja. Sve je napravljeno na vrijeme i bez panike, a od ukupnog budžeta od oko 8 milijardi eura za organizaciju, ostalo je "viška" više od 400 milijuna! ______________________________________________________________ E druze ti si na Balkanu-kod nas moze samo biti manjka 400 milijuna :D