Međutim, odluka o prekidu bojkota ne odnosi se na utakmice Lige prvaka, koje Bad Blue Boys, zbog gaženja ugleda kluba prostituiranjem cijene karata i daljnjeg netransparentnog poslovanja kluba, neće pohoditi.
To je pismo koje su Dinamovi navijači okupljeni pod 'buldogom' objavili proteklog tjedna.
Nekad su vraćali ime
Priznajem, iako sam mnogo puta napisao da do pomirbe BBB-a i Mamića mora doći, da je poruka sa znamenitog transparenta "Dinamo svetinja" iznad uprave, igrača i navijača, potajno sam se nadao da će primirje biti potpisano. Da će BBB dobiti od Mamića jamstvo kako će se razmotriti ideja da se skupština kluba ipak preoblikuje, da jedan član znači i jedan glas. Ne, 'buldog' je ovoga puta samo napravio 'kev, kev' i sporim korakom krenuo na sjever. Gdje je nestao onaj prepoznatljiv glasan lavež, gdje su otpali zubi sjekutići jednog hrabrog i prkosnog korpusa? Gdje su oni dečki koji su sredinom osamdesetih bili vjesnici jednog novog vremena, koji su 13. svibnja 1990. u Zagrebu, na stadionu u Maksimiru, protiv Crvene zvezde rušili Jugoslaviju? Gdje su oni dečki koji su 2000. vratili 'sveto ime to', nakon godina u kojima su ih vlastiti predsjednik i njegovi sljedbenici zatvarali, proglašavali ih unitaristima, jugonostalgičarima, Soroševim plaćenicima i slično? Tuđman je preminuo, HDZ je izgubio izbore, Canjuga je bježeći pred kopitom SDP-a vratio ime Dinamo. Gdje je iskrvarilo to plavo srce?
Ljeto gospodnje 2011. pamtit ćemo po nizu prosvjeda, štrajkova, bojkota koji su linearno propadali po gotovo identičnom obrascu. I dok su u jednom dijelu svijeta, 20 godina nakon što se to dogodilo kod nas, padali diktatori, u nas je diktatura pobijedila 'proleterijat'. Kako je propao generalni štrajk? Zašto?
Prisjetimo se ranoproljetnih Facebook prosvjeda. U jednom trenutku bilo je 10 tisuća ljudi koji su prosvjedovali zbog galopirajuće korupcije u društvu koju je HDZ-ova vlada godinama stvarala, pa tolerirala, da bi, nakon što ju je pritisnuo EU, krenula u njezino raščišćavanje. Zbog pretvorbe u kojoj je izvedena prava pljačka i zbog koje su tisuće ljudi završile na burzi, zbog gašenja svih oblika proizvodnje, zbog odnosa prema seljacima, zbog lažnih obećanja. No, vrlo brzo taj se građanski neposluh ugušio jer postoji veća masa ljudi koji nemaju kolektivnu svijest, koji su ograničeni na uski, vlastiti interes i ne zanima ih globalna borba. A alternativa, čitaj oporba, dakle politički dio tih buntovnika, sve ove godine nije uvjerila narod da ima program, da može ostvariti sve ono zbog čega se prosvjedi, štrajkovi ili bojkoti zapravo organiziraju. SDP zapravo nikada i nije stvarno želio voditi zemlju, nesigurnost Račanove vlade samo je potvrdila tu tezu. Nisu uspjeli ni štrajkovi studenata, novinara i mnogih drugih grana jer jednostavno nije postojala kohezija među ljudima koji su sve te štrajkove trebali provesti. No, Hrvati su prekomotni, oni će čekati da to netko za njih napravi. Slična stvar dogodila se i navijačima. Naime, u inicijativi "Zajedno za Dinamo" okupili su se mladi ljudi, uglavnom u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima, koji su u Dinamovu gazdi zapravo vidjeli sve ono što vide oko sebe u svojoj zemlji. Dakle, na poslu, oko sebe, pa na kraju i na samom stadionu, na mjestu gdje su trebali neopterećeno navijati za svoj klub i uživati u igrama svojih ljubimaca. I napravili su strategiju, plan je bio na legalan način pokušati uhvatiti Mamića s rukama u pekmezu. I gurnuti ga niz maksimirske štenge.
Mamić prelukav
Mamić je sve samo ne naivan, u njegovu poslovanju ne može se pronaći ni jedan pogrešan zarez, a baš na primjeru navijača, sam ili uz nekog vrlo pametnog sekundanta, pokazao je sav svoj intelekt, svu svoju prirodnu snalažljivost. Znao je da nema BBB-a, znao je da ostali puk, shrvan višegodišnjim promašajima i lutanjima, neće poludjeti da gleda Neftči, Helsinki, Malmö. Mamić im je to dao za jednu kunu. Bio je to najbolji gol koji je ikada postigao, bile su to one znamenite Dražine škarice. Gol koji je uspio čak i razbaštiniti modru navijačku koheziju.
Dečki iz "Zajedno za Dinamo" poslali su mail u kojemu stoji kako čekaju da ministar uprave Davorin Mlakar ipak donese odluku. Kojom će, kako oni tvrde, biti poništena proljetna odluka skupštine kluba. BBB i dalje ne gube nadu, iako će ostati zapamćeno kako ih je Zdravko Mamić ovaj put nadmudrio.
Steta,a bas ih je bilo ugodno gledati u kinu Mosor.