Miroslav Ćiro Blažević oporavlja se od operacije koljena. Ćiro već trčkara, no nije raspoložen, pogodila ga je smrt Vlatka Markovića.
– Sve nas je pogodio Vlatkov odlazak. Istina je da se ponekad nismo slagali, ali nismo se ni svađali. On je toliko toga dao nogometu. Odlično smo surađivali 1998. na SP-u kad je bio dopredsjednik. Možemo mi njega voljeti ili ne, ali on je bio predsjednik saveza tako dugo jer je dobro radio, da nije, ne bi toliko trajao – kazao je Ćiro i prisjetio se Vlatkovih riječi:
– Nema nik\'ih problema. Tako bi znao reći kad je nešto trebalo, nekad je i napravio željeno, ali ponekad i nije. Žao mi je što je otišao. Mamić nas sve polako, jednog po jednog, gura u groblje. Tako i Vlatka kad ga je zeznuo da ne bude dalje predsjednik HNS-a. Ali, nećeš Ćiru, nećeš! – u svom je stilu završio Blažević.
Otto Barić je od rane mladost bio povezan s Vlatkom.
– Bili smo si uvijek dobri. Poštenje mu je bilo na prvom mjestu, nikad ne bi napravio nešto što se kosi s pravilima nogometa.
Povezala ih je i Austrija.
– Bio sam u Rapidu i odlazio u Stuttgart pa sam njega gurnuo za trenera Rapida. Kao predsjednik HNS-a bio je za mene. Nažalost, otkako je obolio nisam išao k njemu iako sam želio, ne bi me prepoznao – kazao je Barić teško nalazeći riječi jer je izgubio prijatelja, dodao je:
– Nakon što smo zasluženo izgubili u Bugarskoj 2:0, Vlatko mi je prišao i rekao da ćemo sad sve do kraja dobiti. Nismo dobili sve, ali smo se kvalificirali na Euro.
