Većina nogometaša Hajduka rado prelista Max!, naš im je tjednik među najdražim štivima, a kad bi se birao top kafić, onda bi to bio naš splitski imenjak - MAX! Uz dobru kavu i uslugu, presudno je što čak šestorica žive u susjedstvu. Među njima i Slavonac Danijel Stojanovi...
S Danijelom Stojanovićem (28) našli smo se baš u MAX-u, za susjednim stolom Ivan Vuković prelistavao je dnevni tisak uz jutarnju kavicu, Mario Maloča je sa suprugom izveo kćer u šetnju, ubrzo je stigao i Krešo Ljubičić s djevojkom...
– Nas tri susjeda, Maloča, Ljubičić i ja, imamo djevojke Ivane. Ima nešto u tome – nasmijao se Danijel Stojanović, koji se brzo prilagodio Splitu.
Rođenom Slavoncu svidjelo se na moru, pa je nakon portugalskog Nacionala izabrao Hajduk. I umalo zažalio. Kad je prošloga ljeta stigao na Poljud, vjerovao je da dolazi u veliki i sređeni klub, no odmah se neugodno iznenadio.
– Bilo mi je čudno, zbog financijskih problema i suspenzije skrivali smo se tijekom priprema, odigravali prijateljske utakmice u “markerima”... Pitao sam se gdje sam ja to došao, je li to stvarno “onaj Hajduk” o kojem sam toliko slušao... Moram priznati da mi je bilo malo neugodno, jer igrao sam u BiH, svašta vidio i prolazio, ali nikad ovako nešto – prisjetio se Danijel prvih dana u bilom dresu, dana koje je na sreću brzo zaboravio.
Stalno su me seljakali
– Čim su počele utakmice, kad su navijači zagrmjeli s punog sjevera Poljuda, sve mi je bilo jasno, shvatio sam otkud Hajduku takva snaga – kaže Danijel, koji bi rado navijačima poklonio dvije pobjede na kraju sezone.
– Nadam se da ćemo u srijedu osvojiti Kup, a onda u nedjelju pobijediti Dinamo i s te dvije pobjede uveseliti navijače. Znam koliko im to znači. Danijel je sa Zrinjskim osvojio prvenstvo, a Kup s Hajdukom bila bi mu trajna uspomena na Poljud.
– Lijepo bi bilo za koju godinu vidjeti fotografiju trofejne momčadi Hajduka na kojoj sam i sam. To mi je velika želja, pogotovo jer sam zabio gol na najvažnijoj utakmici prije finala, Slaven Belupu kad smo igrali s devet igrača. Kad smo prošloga ljeta stigli Vršajević, Sušić, Maglica, ja... svi su predviđali da ćemo se mučiti kao što se mučila Rijeka lani, kada su jedva izborili ostanak. No, na kraju smo nešto napravili. U Hajduku su svjesni da se Lokomotiva neće predati, iz prve utakmice donose prednost 2:1.
- Lokomotiva je mlada i kvalitetna, ima i dobroga trenera s kojim je napravila fenomenalan rezultat. Ipak je to klub bez stadiona, navijača... I zaslužuju da im se čestita na tom uspjehu. Ali u Zagreb dolazimo igrati otvoreno, postići koji gol. Pokazali smo protiv Lokomotive da im se znamo suprotstaviti. Danijel je zadovoljan onim što je dosad napravio u Hajduku.
- Odigrao sam sve utakmice u Kupu, ukupno s prvenstvom i Europom 30-ak. U svakoj sam pokušao dati maksimum i vidim da to ljudi cijene. Siguran sam da bi bilo i puno bolje da nisam mijenjao puno pozicija. Bio sam i lijevo krilo i lijevi bek, stoper, desni bek, desno krilo...
>> Od utakmica u markerima do drugog mjesta i polufinala Kupa
Tudor više radi na taktici
U procjenu sličnosti i razlika Miše Krstičevića i Igora Tudora Danijel se nije želio upustiti.
- Teško je povući paralelu u kratkom roku. Kod Tudora treniramo nešto rjeđe i s manje intenziteta jer je kraj sezone te više pažnje nego prije posvećujemo taktici – kaže “dobri duh” Hajdukove svlačionice, koji je uvijek spreman na šalu.
- Što ću, netko mora i to. A ja sam ipak stariji i iskusniji od drugih, pokušavam ih osloboditi pritiska. Nije lako igrati u Hajduku, uvijek se traže pobjede, bez obzira na to tko i protiv koga igra.
Danijel je počeo kao pionir Đurđenovca, kao kadet je igrao za NAŠK iz Našica, a prve juniorske utakmice igrao je za Cibaliju.
- Prvi seniorski nastup upisao sam u Hrvatskom dragovoljcu, bili smo prvaci Druge lige. Ubrzo sam na poziv Lokice otišao u Posušje. Bila je to odlična odskočna daska za dalje, za Zrinjski s kojim sam osvojio naslov prvaka BiH.
Na pola šampionske sezone Danijel je potpisao ugovor s portugalskim Nacionalom iz Madeire.
- Kontaktirali su me i predstavnici francuskog Troyesa. Ponuda je bila financijski puno bolja, no već je bilo kasno. I u Portugalu sam sjajno startao. Odigrao sam prvih pet kola i onda sam se ozlijedio. A kad se u Portugalu ozlijediš, onda si u problemu. Nema sentimenta, čim je liječnik kazao treneru da ću pauzirati mjesec dana, kupili su drugog. Kad sam se oporavio, morao sam čekati novu priliku, da se netko ozlijedi ili dobije kartone. Klubovi u sezoni promijene i po 40 igrača u sezoni, pogotovo Brazilaca, koji su u stvari “domaći”. Govore isti jezik i zato ih puno dolazi preko Portugala naći unosniji transfer u Europi.
Danijela ugovor s Hajdukom veže do kraja sezone.
- Ne znam što su ljudi u klubu odlučili. Još nismo razgovarali o tome jer je bilo puno turbulencija, sad nas čeka i Kup, tako da smo svi koncentrirani samo na kraj sezone. Vidjet ćemo, imam nekoliko ponuda, najkonkretniji je Belenenses, koji se vraća u prvu portugalsku ligu, no oni ne mogu platiti odštetu. Tamo mogu jedino ako mi Hajduk ne produlji ugovor, bez odštete. Ne žurim, ne bih imao ništa protiv da ostanem u Poljudu. Iako, 28 mi je godina i rado bih još jednom pokušao nešto zaraditi. Portugal bi bio idealan jer znam jezik, ligu, jedna je od pet najjačih u Europi.
Prednost Portugala je lijep život.
- Na Madeiri, koja je otok usred oceana, bilo mi je malo teško. Madeira je bliže Africi nego Europi pa smo dugo putovali zrakoplovima. No na kopnu je sve puno bliže, a i život je sličan kao i ovdje. Madeira je raj na zemlji, kao i Dalmacija, iako je meni kao Slavoncu bilo teško naviknuti se na jezik, hranu... Sve mi je bilo čudno, svagdje more..., no brzo sam se navikao. Trener mi je bio Srbin Predrag Jokanović, bio je u klubu u to vrijeme i Dejan Školnik, Slovenac koji je igrao za našu mladu vrstu... Puno su mi pomogli u prilagodbi.
>> Novi potres na Poljudu: Predsjednik NO-a podnio ostavku
