– Nadam se da se vidimo i dogodine istim povodom. I da ćeš Večernjakovoj statui Sikiričina Pobjednika ubrzo dodati još koji pehar i medalju – poželio sam Mariju Mandžukiću pretposljednjeg dana prošle godine uručujući mu nagradu za hrvatskog nogometaša godine.
Ćiro je znao...
Već tada Bayern je imao prednost u prvenstvu, ali bio je daleko od statusa favorita u Ligi prvaka dok ni sam Mandžo nije baš razmišljao o trostrukoj kruni. Nažalost, u trenucima uspjeha karijere nismo uspjeli napraviti \"novi plan\" za iduće razdoblje. Mario je u takvom slavlju načas navukao masku ljutitog osvetnika i odbio bilo što podijeliti s hrvatskim navijačima. Odbio je u Londonu razgovarati s hrvatskim novinarima zamjerivši što su portali prenijeli navodno izmišljeni intervju za talijanski Tuttosport(?!) Kao da je itko mogao znati da je izmišljen ili provjeriti s Mandžom nešto što je objavljeno koji sat uoči utakmice! A demantirati ono što nisi rekao može se i na normalan način...
Naš junak nacije, naš ponos, pisali su navijači u komentarima, neki su se i hvalili da su brisali suze. Da, neki su došli u London samo zbog njega. Iščekujući prvog hrvatskog nogometaša koji će postići pogodak u finalu Lige prvaka, prvog, nakon Bobana 1994. godine, koji će igrati važnu ulogu u momčadi europskog prvaka.
To su dočekali. Nijemcima nisu nedostajale njegove riječi, oni imaju svoje junake Müllera, Robbena, Riberyja, Schweinsteigera... Mandžin zatvoren, nepristupačan, nerijetko i arogantan stav jako su umanjili popularnost koju je stekao igrama i pogocima. Uostalom, u moru Bayernovih navijača na stadionu nisam zapazio nijednog s Mandžukićevim dresom. I to nešto govori.
Nenadmašni Ćiro Blažević prozvao ga je đilkoš kad ga je vodio u Zagrebu. Izuzmemo li definiciju te riječi iz mađarskog jezika u kojem znači ubojica, ali meka srca, pa i onu iz nekih krajeva u kojima je to bio čovjek zadužen za pridržavanje reproduktivnog organa bika tijekom oplodnje, dolazimo do definicije mangup, neodgojeni dripac.
Naš je đilkoš zaslužio sve što mu se događa (za razliku od navijača i njegovih obožavatelja kojima se ne želi obratiti).
Čovjek za velike utakmice još je jednom proslavio Hrvatsku na velikoj sportskoj sceni. Najvećoj. Još je jednom probudio u nama osjećaj \"ponosan sam što sam Hrvat\". Neka nam taj osjećaj donese iz – Brazila.
I dok je na terenu Wembleya Mandžukić predvodio slavlje, u noćnom se provodu pritajio. Bayernovi su igrači oko 2 sata došli na slavljenički banket, na kojem su među 1800 gostiju bili Boris Becker, Luca Toni, Günter Netzer, Schalkeov predsjednik Clemes Tönnies, skijaš Felix Neureuther...
I Jupp je zaplesao
A u dvorani londonskog hotela Grosvenor House 68-godišnji Jupp Heynckes je zaplesao, Schweinsteiger je s maramom oko glave grlio pehar i svoju djevojku Saru Brandner, kao i Ribery svoju Wahibu.
Izostalo je samo polijevanje pivom. Taj je običaj rezerviran samo za Njemačku. Mandžo se povukao s djevojkom Ivanom koja već šest godina uspješno izbjegava kamere.
