Igor Štimac nakon briljantnog starta u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. godine poravnao se sa Slavenom Bilićem i kvalifikacijama za prvenstvo Europe 2008. godine. Štimac je, kao i tada Bilić, u prvih šest utakmica osvojio 16 bodova. Obojica su izgubila po dva boda, i to na neugodnim gostovanjima. Bilić je odigrao 0:0 s Rusijom u Moskvi, Štimac 1:1 s Belgijom u Bruxellesu. Na toj zamišljenoj tablici svih kvalifikacija Hrvatske nakon prvih šest kola njih dvojica drže prvo mjesto. U stopu ih prate Zlatko Kranjčar u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj 2006. godine i Ćiro Blažević u kvalifikacijama za Euro 1996. godine u Engleskoj. I oni su osvojili po 16 bodova, ali dali smo im mjesto niže zbog rivala s kojima su prosuli ta dva boda. Naime, Cico Kranjčar odigrao je 2:2 s Bugarskom u Zagrebu (kasnije je te Bugare pobijedio u Sofiji sa 3:1), a Ćiro je odigrao neodlučeno s Litvom u gostima. Zbog toga su njih dvojica, unatoč istom broju bodova s Bilićem i Štimcem, za mjesto niže na tablici, jer su posustali s lakšim rivalima, odnosno na svom terenu. Ono čemu se Štimac može radovati jest da je Hrvatska, kada je imala šesnaest bodova nakon šest kola, svaki put otišla na veliko natjecanje, i to bez dodatnih kvalifikacija.
Ako se po jutru dan poznaje, onda se Štimcu dobro piše. Ovo su naše desete kvalifikacije za velika natjecanja, samo dva puta nismo otišli. Ćiro Blažević nije nas uspio odvesti na Euro 2000. godine, a Slaven Bilić na Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Statistika prvih šest kola zorno kazuje da je tek Mirku Joziću za odlazak na SP 2002. godine uspjelo otići na veliko natjecanje bez dodatnih kvalifikacija, a da nije osvojio 16 bodova u prvih šest kola. Imao je na kontu tek dvanaest bodova, samo je Blažević te 2000. godine bio lošiji sa 11 osvojenih bodova, ali Joziću su naruku išli drugi rezultati, pa je u posljednjem kolu, pobjedom od 1:0 (pogodak je postigao Alen Bokšić) u direktnom srazu s Belgijom izborio odlazak u Japan i Koreju. Tri puta smo igrali dodatne kvalifikacije, Ćiro je za odlazak na opjevani SP u Francusku 1998. godine morao igrati protiv Ukrajine, Otto Barić se za Euro 2004. godine u Portugalu morao boriti sa Slovenijom, a Slaven Bilić za put u na Euro 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj s Turskom.
Brojke su jasne, i one idu naruku Štimcu, Hrvatska je majstor dodatnih kvalifikacija, ima tri od tri. A Štimac je već izborio dodatne kvalifikacije. Uh, kakva statistika, pa mi smo već sudionici Svjetskog prvenstva u Brazilu, tako kažu brojke. Preostalo je da to još odradimo na travnjaku...