Dražen Medić, predsjednik NK Zagreba, za Max! govori o pomirenju s Ćirom i ulozi gradonačelnika Bandića u Blaževićevu povratku u Kranjčevićevu. Vjeruje da će trener svih trenera izboriti ostanak u prvoj ligi i da će uz pomoć gradonačelnika Bandića Zagreb opet imati pravi gradski nogometni derbi...
Otkako postoji hrvatska liga, Zagreb nikad sezonu nije započeo lošije. Ne samo da su zaredali porazi nego su u Kranjčevićevoj zaredale i promjene trenera. Istina, neki su treneri, kao posljednji Luka Bonačić, otišli sami, a neki su bili treneri samo jedan dan.
I kada je izgledalo da će Zagreb postati beznadan slučaj i da će iduće godine najvjerojatnije igrati u 2. HNL, uskočio je u pomoć gradonačelnik Milan Bandić koji je pomirio Miroslava Ćiru Blaževića i predsjednika Zagreba Dražena Medića. O svemu tome razgovarali smo s gospodinom Medićem u njegovu uredu u Zagrebellu.
Je li pobjeda nad Dinamom prošle nedjelje u Kranjčevićevoj najava okončanja krize i boljih dana u NK Zagrebu?
– Nadam se, iako me ponekad ulovi strah da to nije samo posljednji trzaj, ha-ha! Strah je dobar, on je pokretač, ali i balans za bahatost. Vjerujem da to nije naš posljednji trzaj, nego prava potvrda da momčad ima kapacitet puno veći od borbe za goli ostanak u ligi. Veselim se toj pobjedi nad Dinamom i posebno mi je draga. Otkako sam u klubu, od 2004. godine, Zagreb je šest puta pobijedio Dinamo, a do tada samo jednom. Ovo je bila prva naša dominantna pobjeda koja nije bila rezultat slučajnosti, nego odlične igre momčadi koju je složio novi trener Miroslav Ćiro Blažević. Izuzev prvih petnaest minuta, stalnim držanjem lopte stvarali smo prilike. Vjerujem da je ta pobjeda najava velikog preokreta u Zagrebovim rezultatima.
Ovo je najgora Zagrebova sezona otkako ste postali predsjednik. Zašto vam je tako loše krenulo i u čemu ste pogriješili pripremajući se za ovu sezonu?
– Prvenstveno je problem u znanju, kako mome tako i ljudi koje smo odabirali da vode momčad. Rezultat nam je katastrofalan i napravio je veliku štetu klubu, a mene doveo u prilično teško stanje. Zašto nam se to događa već treću sezonu zaredom, a ove godine najdrastičnije. Mislim da će trebati neka vremenska distanca da na to pitanje dobijemo točan odgovor. Zvučat će pomalo filozofski, ali ovo smatram našim križnim putem na kojem smo morali preispitivati sami sebe, ali i stvari s kojima smo se suočavali i imali problema.
U tome ne amnestirate ni sebe, a ni svoje loše poteze. U čemu mislite da je vaša krivica?
– Bez obzira na to koliko imam životnog iskustva, moj veliki hendikep bio je taj što sam u organizirani sport došao u 44. godini. Mojim pogreškama pridonijelo je moje neiskustvo, ali i nedostatak znanja, kojega sad svakako imam više. Osim toga, i izbor struke na hrvatskom tržištu onemogućavao mi je bolje poteze. Iskreno ću reći da me hvata nelagoda zbog loših Zagrebovih rezultata, ali ću također spomenuti da, unatoč lošim rezultatima kluba, mnogi naši igrači na nogometnom tržištu mogu postići ozbiljnu cijenu. Kako snosim krivicu za loše poteze, tako isto slobodno kažem da sam utjecao i na te pozitivne stvari. U ovim teškim uvjetima za klub, to mi je najveća zadovoljština za dosadašnji trud uložen u Zagreb.
Nekoliko ste godina bili u lošem odnosu s Miroslavom Ćirom Blaževićem. Razlog su opore riječi s obje strane nakon njegova prvog mandata u Kranjčevićevoj. Mnoge je začudio Ćirin povratak u Zagreb. Kako je došlo do tog povratka i vašeg međusobnog pomirenja?
– Ne bih htio čačkati po prošlosti, kažu da o prošlosti pričaju ljudi bez budućnosti. Ćiru sam iznimno cijenio i kad je prvi put bio u Kranjčevićevoj. Međutim, ne mogu poreći da njegov prvi dolazak za trenera Zagreba nisam doživljavao kao prijelazno razdoblje do realizacije projekta koji sam nazvao – klupski trener. Naime, kad sam preuzeo klub napravili smo projekt razvoja kluba. Taj projekt predviđao je da u neko vrijeme imamo trenera iz vlastitih redova. Bez obzira na to koliko sam cijenio i poštovao trenera svih trenera, Ćiru sam tada doživljavao kao prijelazno rješenje do promoviranja Luke Pavlovića za prvog trenera kluba. Međutim, već u drugoj sezoni kada je Pavlović u prvih sedam kola doživio sedam poraza, shvatio sam da sam bio u zabludi i da će nam iduće razdoblje biti vrlo teško. Mnogi me tada nisu shvatili. Jedan vaš kolega pitao me koje je rješenje. Rekao sam da postoji samo jedan čovjek koji bi taj problem riješio lijevom rukom. Nije me pitao tko je taj čovjek, pa mu nisam odgovorio. Mislio sam na Ćiru Blaževića. Dovođenje svih ostalih trenera bilo je samo pokušaj da nađem trenera koji će podržati projekt Zagreba. Kažem da su to bili samo pokušaji. Svi su oni dobri treneri, ali nije išlo. Mogu reći da sam sve ove godine u svakoj rezultatski kriznoj situaciji uvijek pomislio na to što bi napravio gospodin Blažević. I kada se od Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba, u jednom našem razgovoru pojavila ideja o Ćirinu povratku u Kranjčevićevu, objeručke sam je prihvatio.
Šta vam je gradonačelnik Bandić rekao? Kako vam je predložio Ćirin povratak?
– Prvo me Bandić pitao bih li mogao zaboraviti neke stvari. Razmislio sam i rekao mu da između mene i Ćire nema ozbiljnijih problema. Taština ne smije biti prepreka između naše suradnje. Odmah sam ga nazvao i uspostavili smo komunikaciju. Kad smo se našli prvi put, bilo mi je jasno da ćemo dobro surađivati i funkcionirati. Na prvom susretu bila je tako opuštena atmosfera da je izgledalo kao da nikada među nama nije bilo problema.
Kakav je bio taj prvi susret između vas i Ćire nakon pune tri godine od žestoke svađe i medijske prepirke?
– Moram priznati da sam imao tremu. Čim smo se susreli, ja sam mu se ispričao. Izljubili smo se i izgrlili. Neke ružne stvari koje sam mu prije rekao, bile su izraz moje ljutnje, izrekao sam to u jednom danu i u posebnom stanju, potpuno iznerviran. Nas smo se dvojica poznavali puno prije nego što smo počeli surađivati u Zagrebu. Ćiro je bio vezan uz moju obitelj, posebice uz oca Gojka. Tako sam ja oduvijek bio emotivno vezan uz njega i ti stalni medijski udari stvorili su kontraučinak, pa sam eksplodirao i rekao što sam rekao.
Znači, izgladili ste nesporazume. Što je Ćiro rekao?
– Kad je ponovo došao u Kranjčevićevu, Čali je rekao: "Sine, ovaj naš predsjednik je inteligentan, samo moramo paziti da ga ne razjebemo. Onda postaje zajeban!".
Kako se osjećate nakon pomirenja?
– Izvrsno. Svih ovih godina ta me svađa progonila. Mučila me. Pomirenje me rasteretilo. Kad sam se toga oslobodio i pustio emocije, kao da sam ponovo rođen.
Kakva je bila uloga gradonačelnika Milana Bandića u pomirenju vas i Ćire Blaževića?
– Najveća! Bez njegova posredovanja zbog tih poremećenih odnosa između nas, mislim da bi teško došlo do pomirenja. Gradonačelnik je napravio prvi korak, razgovarao je sa mnom i s Ćirom, spojio nas i pomirio. Jednostavno smo shvatili da ružne stvari trebamo ostaviti iza sebe.
U pozadini priče o vašemu i Ćirinu pomirenju, čuli smo i riječi gradonačelnika Milana Bandića koji glasno propituje dosadašnju formulu raspodjele novca iz gradskog proračuna zagrebačkim klubovima. Čini mi se da bi tu moglo doći do nekih velikih promjena – Dinamu manje, vama više?
– Bilo je i vrijeme. Mislim da gradonačelnik Milan Bandića shvaća potrebu da grad poput Zagreba, metropola, mora doći na razinu ostalih sportskih metropola. Zagrebu je nužno da ima gradski derbi kakve imaju svi veliki europski gradovi. Žalosno je da Sarajevo i Beograd imaju gradski derbi, a Zagreb ga nema. To je bez potpore grada nemoguće napraviti.
Koji su razlozi odlaska Luke Bonačića?
– Ne znam! Gledao sam emisiju "Istinom do gola" i pokušavao to dokučiti iz njegova odgovora. Gospodin Bonačić došao je na utakmicu protiv Osijeka sa spakiranim stvarima. Što mu je bilo ni danas ne znam! Nekih ozbiljnijih razloga nije bilo. On ima svoj stil rada koji sam poštovao. To je dio njegove osobnosti. Kad smo raskidali ugovor, pitao sam ga za konkretan razlog odlaska, nije mi odgovorio.
Stalno vam predbacuju da forsirate sina Lovru u dresu Zagreba. Je li to istina?
– Nitko ne želi pričati o istini. A istina je da je Lovro u odnosu na svoju generaciju imao najmanju minutažu. Kad u klubu pogledamo njegovo godište, vidjet ćemo da je on najmanje igrao od svih iz svoje generacije. Da sam ja utjecao na trenere, sigurno bi on više igrao i imao najveću minutažu.
Kako on reagira na takve priče i napise u novinama?
– Kad to pročita u novinama, samo se nasmije i zatvori ih.
