U Karolini, riječkom kafiću taman na Gatu Karoline Riječke, sreli smo na Badnjak poznato lice. Ana Jelušić (25) vratila se sa svjetske turneje kući predahnuti na čas. Razgovarali smo uz bakalar.
– Bez njega ne može! Inače, ovo mi je prva destinacija kad stignem u Rijeku, tu mi radi brat Toma, volim sjediti ovdje na rivi, gledati u more. Rijetko sam kod kuće, možda svakih mjesec i pol dana. I sada sam stigla samo na dva dana, jurim dalje na spust u Bormio, pa u München na novogodišnji slalom – priča nam Ana.
Od Finske do Kanade
U manje od dva mjeseca u putovnici je skupila žigove iz Finske, Kanade, SAD-a, Francuske, Italije... Danas ima novu karijeru, u krovnim svjetskim kućama Olimpijskih igara i skijanja, MOO-u i FIS-u, ali destinacije su ostale iste kao i kad je skijala.
Prva ste hrvatska sportašica koja radi u sjedištu MOO-a u Lausannei, kako su zadovoljni poslodavci?
– Dala sam sve od sebe, radila za njih sve do početka skijaške sezone. Devet mjeseci radila sam unutar olimpijskog Odjela za skrb o sportašima, držala predavanja u Los Angelesu, Zürichu, komunicirala sa svim međunarodnim odborima te radila na analizama i evaluaciji sportova koji su kandidati za ulazak na program Igara 2020. godine, poput karatea, wakeboarda, squasha, rolanja... Cilj mi je bio naučiti kako funkcionira tako velika organizacija i ostaviti što bolji dojam za buduću suradnju. Slijedom toga, HOO me izabrao za kandidata za ulazak u Komisiju sportaša, koja će se birati za godinu dana na ZOI u Sočiju. Na izboru biraju svi akreditirani olimpijci, a uspijem li pobijediti, bit će velika stvar da naša mala zemlja ima predstavnika u tako važnom tijelu, onom koji vodi glavnu riječ o svemu što se tiče sportaša koji se natječu na Olimpijskim igrama. Zadovoljna sam kako se stvari razvijaju.
Preko zime ste zaposleni u FIS-u kao medijski koordinator za muško alpsko skijanje. O kakvoj se funkciji radi?
– Posao se sastoji od nekoliko dijelova, od komunikacije preko društvenih mreža, izrade vijesti, slanja newslettera i sličnog, preko brige o novinarima kako bi na svim utrkama na Touru imali podjednake uvjete, sve do operative u ciljnoj ravnini, izvlačenja brojeva, proglašavanja pobjednika, prvih intervjua sa skijašima itd.
Imate li tremu, ipak se prvi intervjui s pobjednikom nakon utrke u direktnom prijenosu gledaju na svim kontinentima?
– Ma kakvi! Samo adrenalin. Ja sam sa 15 godina ušla u ovaj svijet, nikad nisam imala problem s kamerama, bila sam premlada da bi me stiglo biti strah.
Tko je od skijaša koji se ove sezone penju na postolja najsimpatičniji? Kakvi su vodeći skijaši privatno, poput Aksela Lunda Svindala, Marcela Hirschera ili Teda Ligetyja?
– Svindal je najveći profesionalac, ljubazan i drag. Uvijek drži 10 posto distance prema svemu, a nakon 100 intervjua zaredom mora biti takav. Hirscher je jako pametan dečko, iznenadilo me što je izrazito duhovit i zabavan. A Ligety? On je svoj. Baš pravi Amer. Meni je najsimpatičniji Felix “Srećko” Neureuther, uvijek me prije utrke zagrli, ali sebi za sreću, jer otkako to radi, redovito završava na postoljima. I sad svaki put kad me vidi, trči mi u zagrljaj.
Uspijete li zaraditi više nego da radite neki posao kod kuće u Rijeci?
– Zarada mi je posljednja stavka. Nemam stalni posao, imam plaćene troškove, službeni audi i to mi je dovoljno. Meni je cilj bio ostati u skijanju, u Svjetskom kupu i dok mogu pokriti svoje troškove na kraju mjeseca, meni je to super. Sretna sam kad se dignem ujutro i idem na posao. Sve bih ovo radila i besplatno.
Jeste li ostvarili ambicije?
– Što se skijaške karijere tiče, tu možda nisam napravila sve što sam mogla, ali sam znala stati u pravom trenutku, da zadržim zdravlje na razini na kojoj dalje mogu normalno funkcionirati. Imam 25 godina, vidjet ćemo gdje me to može odvesti u mojoj novoj karijeri.
Klinka koja dolazi
Stignete li se družiti s našim reprezentativcima, budući da ste cijele sezone zajedno s ekipom Ivice Kostelića?
– Janicu viđam svakoga dana, družimo se intenzivno, svakoga dana popijemo kavu i ispričamo se. U našem je odnosu sve ostalo super, mi smo prvenstveno prijateljice, a uza sve, malo popričamo i o poslu.
Što se događa sa skijašicom Sofijom Novoselić, može li ona dostići vaše uspjehe?
– Sofija se vraća nakon teške ozljede, treba joj dati kredita da se “sastavi”. Iz današnje perspektive vidi se koliko je teško, u međunarodnim okvirima, napraviti ono što smo uspjele Nika Fleiss i ja. Biti među 15 najboljih nije baš samo tako... A ja sam to uspijevala već sa 16 godina. Dakako, Janica je ovdje primjer za sebe, neusporediva.
Stalno ste sa skijašima, je li se pojavila neka nova skijaška nada, neka, uvjetno rečeno, nova Janica?
– Apsolutni hit ove sezone je Amerikanaka Mikaela Shiffrin, cura sa 17 godina pobjeđuje u Svjetskom kupu. Slavila je u Areu, a bio joj je to tek 13. nastup na najvećoj pozornici. Impresivno. Ti su rezultati usporedivi s onima Anje Pärson ili Janice.
Sljemenska utrka vozi se u petak, što vas veže za Crveni spust?
– Tamo sam se prvi put popela na postolje, ostvarila najbolji rezultat karijere, dokazala da se iz ničega, uz veliki entuzijazam, može napraviti puno. Diplomirala sam nedavno u Rijeci ekonomiju, logistiku i menadžment upravo na temu Snježne kraljice, ove godine ponovo vozim kameru u ženskoj utrci, nastupam u Utrci legendi, pomažem u organizaciji. Sljeme je mjesto na koje se uvijek rado vraćam.
Razgovor s Anom Jelušić objavljen je u sportskom tjedniku Max!
