Kada se mladog Dinamova igrača prodaje, uvijek postoji dvojba je li to baš tako nužno u ovom trenutku. Naravno da se ne može zanemariti financijska komponenta, da bilo koji naš klub, pa i Dinamo, nema izbora kada dođe "nemoralna" ponuda velikoga kluba. U tome smo nemoćni i odluku o prodaji ne možemo osporiti.
Ali, treba li doista 17-godišnji dečko, koji je tako iznenada, gotovo preko noći, privukao pažnju, tako rano napustiti klub koji ga je stvorio? Najprije, iako je Tin Jedvaj protekloga proljeća pokazao veliki potencijal, on u toj dobi još nije ni blizu gotovoga igrača.
To će biti, možda, sa 20 ili tek sa 22 godine. Da bi to postao, trebao bi kontinuirano igrati.
Moj je stav da bi mladi nogometaš u Hrvatskoj trebao slijediti put Luke Modrića, koji je u hrvatskoj ligi ostao do 23. godine. Na žalost, Lukin je slučaj iznimka, a ne pravilo, pa mladi igrači uglavnom odlaze u inozemstvo prije dvadesete godine.
Kad je Jedvaj u pitanju, za Dinamo bi bilo dobro da ostane i igra u kvalifikacijama za Ligu prvaka, pa i u skupini Lige prvaka ako je plavi izbore, jer sumnjam da u Dinamu netko ima hrabrosti reći: "Neka Tin ode, naslijedit će ga taj i taj...". Bojim se da plavi trenutačno nemaju tako dobro rješenje na toj poziciji.
Na kraju, Jedvaju je tek 17 godina i odigrao je samo 13 utakmica za Dinamo. Ne bismo li ipak, kad se već prodaju mladi igrači, trebali više razmišljati o bazi, klubu koji ih je stvorio, ligi u kojoj je stasao?
Može se reći – Jedvaj će hrvatskom nogometu vratiti igranjem kroz reprezentaciju, ali smatram da je to premalo. I da mladi igrač ipak treba ostaviti dublji trag u svome klubu.
>>Ivanković o prodaji Jedvaja: Kova pokazao da tinejdžeri uspjevaju
>>Mamić odbio Rominih sedam milijuna eura za Jedvaja
