Subotnje buđenje u splitskoj obitelji Ramljak ovaj put bilo je drugačije nego inače. Gospođa Branka digla se iz kreveta kao prva žena predsjednica Hajduka u povijesti dugoj 102 godine.
– Tek sada, nakon svih tih silnih čestitki, pohvala, nakon svih javljanja, mogu shvatiti dimenziju svega što se događa. Već sam godinu i pol dana u Hajdukovu Nadzornom odboru, ali ovo sada je drugačije. Da, svjesna sam odgovornosti i časti, žena predsjednica Hajduka, i to prvi put u povijesti. Sve mi je vrlo jasno, znam što me čeka, znam da će se svaki moj potez gledati i pratiti s povećalom, ali spremna sam na sve to. Svjesna sam da je Hajduk u ovom gradu najvažnija stvar na svijetu, a ja sam mu na čelu – priča nam gospođa Ramljak u subotnje jutro.
Osjetila je bilo naroda
Dan prije izabrana je kao nasljednica uglednog neurokirurga Josipa Paladina, koji se iz Hajduka povukao zbog afere s Karlovačkom bankom. To je logičan slijed, Ramljakova je obnašala dužnost dopredsjednice NO-a već godinu i pol dana, ali to široj javnosti nije bilo toliko zanimljivo do trenutka kada je postala Hajdukov broj jedan.
– Naslućivala sam to, očekivala, ali morala sam čekati da odluku donese Nadzorni odbor. Znam što me čeka, već sam duboko unutra. Ma, ako u početku možda i nisam znala, sada znam – odlučno će predsjednica.
Nekima je to možda bio pravi šok, žena na čelu Hajduka nakon 102 godine. U našem društvu još je puno onih koji drže da je nogomet rezerviran za muškarce. Znate ono, nogomet, pivo... Ženama je u toj priči najčešće namijenjena uloga "nositeljica piva". Ali, oko Branke Ramljak je konsenzus, kako političara tako i onih koji su u Hajduku i oko njega. Već dugo je svojim zaraznim osmijehom i optimizmom jedna od najomiljenijih osoba u Poljudu.
– Kada sam se javila kao kandidatkinja za mjesto u Nadzornom odboru, to je bila isključivo moja odluka. Tek kasnije, nakon što su moji studenti s Ekonomskog fakulteta čuli da sam se javila, počeli su mi se javljati navijači. Uostalom, prošla sam na tim izborima za NO, ponosim se što sam izabrana. Kada vam toliko ljudi dade svoj glas, morate se time ponositi – kazuje nam Hajdukova predsjednica, koju krasi blagi osmijeh, ali čvrsti stav kada je u pitanju klub.
Taj stav istesala je na istočnoj tribini, dugogodišnja je pretplatnica. Tamo je osjetila bilo naroda, Hajdukova puka. A ljubav prema Hajduku usadio joj je otac, još tamo u rodnom Sukošanu. Hajduk je bio sve obitelji Martinac. Sve se nastavilo 1981. godine kada se Branka preselila u Split. Na Ekonomskom fakultetu diplomirala je 1985. godine, tri godine kasnije postala je asistentica pripravnica. Svih ovih godina njezina znanstvena karijera išla je uzlaznom putanjom, ima titulu doktora ekonomskih znanosti. Danas je na Sveučilištu prorektorica za financije i računovodstvo, redoviti je profesor... Znanje koje ima, to s računovodstvom, bit će joj potrebno za rad u Hajduku.
– Znam to, ha-ha.
Na Ekonomskom fakultetu je obožavaju još od prvih dana.
– Uvijek je bila dobra. Sjećam je se još dok je bila asistentica. Kazala nam je da profesor baš dobro ne vidi dalje od četvrtog reda pa da na ispitu sjednemo što dalje da možemo prepisivati – svjedoči nam jedna njezina bivša studentica.
Nije poput Željezne Olge
– Ne bih ja trebala govoriti o tome kakva sam profesorica, ali znam da su moja predavanja posjećena. Ali, ne razgovaramo o Hajduku, samo u stankama. Često kažem studentima da sam im ja sada potrebna dok su na fakultetu, a tko zna što će nam dalje život donijeti. Vjerujte, sada mi se javlja puno mojih bivših studenata, žele pomoći Hajduku. I to je jedan od razloga zašto sam sigurna da će Hajduk doći na pravi put – zaključila je.
Nikada joj ne bismo mogli dati nadimak Željezna, kakav nosi Olga Smorodskaja iz moskovskog Lokomotiva, ona nije takva, ali kada govori o Hajduku, osjeća se ljubav i odlučnost. Puno toga treba napraviti, uzor joj je najveći Hajdukov predsjednik svih vremena Tito Kirigin. Kada se predstavljala javnosti u kandidaturi za Nadzorni odbor, kazala je da je timski igrač i ponovila Kiriginovu glasovitu rečenicu: "Čudotvoraca odavno više nema. Jedinka, pa makar to bio i predsjednik ili ne znam tko treći, ne može mnogo toga učiniti, pa ni ja".
