Kada je 1977. godine najveći Hajdukov predsjedniku povijesti Tito Kirigin za trenera doveo Vlatka Markovića, i to iz Nice, bio je to događaj za pamćenje.
– Sjećam se da je to bilo prezentirano kao veliki trenutak – sjeća se proslavljeni Hajdukov igrač Dražen Mužinić Frfa, koji je pod Markovićem odigrao 25 utakmica, ali muku je mučio s ozljedom prepona.
– Vlatko je bio trener gospodin, ostao mi je u uspomeni kao veliki čovjek. Te sezone nismo napravili neke posebne rezultate, ali to ne mijenja dojam o njemu – govori nam Mužinić.
Ti dani u Hajduku, često je o tome Marković govorio, donijeli su mu najveću tragediju u životu. U zimskoj pauzi u saobraćajnoj nesreći poginuo mu je sin Tvrtko kada je imao šest godina. Kada je stigla prva utakmica nakon te tragedije stadion kraj stare Plinare najprije je zanijemio, a onda se prolomio veliki pljesak.
– Plakao sam tada kao nikada u životu, tu scenu nikada neću zaboraviti – godinama poslije prepričavao je Vlatko taj dirljivi trenutak.
A Vilson Džoni bio je pravi Markovićev ljubimac. Prisjetio se tog trenutka.
– Zar vam trebam govoriti kako mu je to teško palo. Ali smogao je snage nastaviti voditi momčad – kazuje Džoni.
Vlatko je Džonija toliko volio da ga je nagovorio da zajedno s njim sljedeće sezone ode u Dinamo.
– Obožavao sam ga, nakon Biće Mladinića on je za mene bio najbolji trener. Imao je izniman odnos s igračima. Mene je povukao u Dinamo u kojem sam doživio svjetsku karijeru i za to sam mu zahvalan – kaže nam Džoni.
Markovićev pomoćnik u Hajduku te je godina bio Stanko Poklepović. Praktički, napravili su mini smjenu generacija. U momčadi su se ustalili Zlatko i Zoran Vujović, Davor Čop, iz Zagreba je stigao Drago Rukljač, a prve utakmice za Hajduk, baš pod Markovićem, u toj sezoni 1977/78 odigrao je Ivan Gudelj.
– To je bila prava stvar, imao je povjerenje u mlađe igrače. Nisam igrao u napadu, bila je strašna konkurencija, pa me stavljao na beka. Meni je to bila čast, važno je bilo igrati. Sjećam se dugih treninga, jednom smo trčali 50 puta 100 metara, nije me to smetalo, ali to govori koliki je Vlatko bio radnik. Kod njega je vladala disciplina i ozbiljnost, svi smo ga izuzetno poštovali – prisjeća se Zlatko Vujović.
>> Michel Platini: Pamtit ćemo Markovića po velikim uspjesima
>> Ćiro: Otišao je velikan, godinama je držao HNS u svjetskom vrhu
