U Hrvatskoj čudnovatih ideja i inicijativa ne manjka, no nedavna najava Stožera za obranu hrvatskog Vukovara kako će pokušati organizirati referendum o pravima nacionalnih manjina mogao bi dobiti trajno mjesto u antologiji domaćeg političkog lakrdijaštva. Pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj, naime, imaju pravo na ravnopravnu upotrebu vlastitog jezika i pisma u onim jedinicama lokalne uprave u kojima zauzimaju 30 posto ukupnog broja stanovnika.
Stožer, ozlojeđen činjenicom da takvo pravo imaju i Srbi, kojih službeno u Vukovaru ima 34 posto, sad želi to pravo anulirati putem referenduma i posljedičnih izmjena Ustava. No, kako se Ustav ne može baviti situacijom u samo jednom gradu, jedini način na koji bi Stožer mogao ostvariti svoj cilj jest promjenom cjelokupnog režima manjinskih prava u Hrvatskoj, pa bi se tako manjinski jezici i pisma ravnopravno koristili samo u onim gradovima i općinama u kojima barem 50 posto stanovništva pripada pojedinoj manjini. Stoga, da bi nacionalne manjine uživale manjinska prava, smatraju u Stožeru, prvo na lokalnoj razini moraju postati većina. No, kada bi se takva nakaradna logika primijenila, teoretski bi bilo moguće da neka nacionalna manjina ima i udjel od 40-ak posto stanovništva Hrvatske na nacionalnoj razini, no da zbog pravilne teritorijalne rasprostranjenosti ni u jednom gradu ili općini njihov udjel ne dosegne 50 posto pa da stoga i ne mogu koristiti se svojim pismom ili jezikom.
S obzirom na to, konačni rezultat prijedloga vukovarskog stožera bio bi da bi Srbi, Talijani, Mađari i svi ostali pripadnici manjinskih naroda bili prisiljeni ili asimilirati se ili – ako žele koristiti se svojim jezikom – preseliti u svojevrsne manjinske rezervate, gdje bi formirali većinu stanovništva. Da je zapravo riječ o prijedlogu getoizacije nacionalnih manjina, dokazuje i statistika.
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj postoje 24 općine i grada u kojima je udjel pripadnika nekog manjinskog naroda veći od 30 posto. Kada bi prijedlog Stožera prošao, broj lokalnih jedinica i gradova u kojima je korištenje manjinskih jezika dopušteno spao bi na 13, a što je posebno zanimljivo, riječ je samo o općinama u kojima su dominantni manjinski narod Srbi. Dakle, vukovarski Stožer faktički se zalaže za to da pravo korištenja svog jezika i pisma ekskluzivno uživa jedino srpska manjina, a da se to pravo oduzme Talijanima, Mađarima, Slovacima i Česima. U trenutku kad mnogi vukovarski Stožer karakteriziraju kao novi izdanak hrvatske radikalne desnice, valja se zapitati je li ekskluzivitet srpske manjine cilj koji bi radikalna desnica podržala? Vjerojatno nije, kao što ni članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara vjerojatno nemaju ništa protiv mađarskih ploča na javnim institucijama u općini Kneževi vinogradi. Stoga ova inicijativa za referendum nije rezultat artikuliranog ideološkog stava, već tek iskaz kroničnog političkog amaterizma.
Vukovarski stožer postao je bitan društveni faktor upravo zahvaljujući činjenici da je njegovo djelovanje bilo fokusirano i, barem deklarativno, nestranačko. Upravo zbog toga, Stožer je zadobio podršku brojnih građana koji u načelu nemaju ništa protiv manjinskih prava i ćirilice, ali smatraju da zbog povijesne specifičnosti, nekažnjenih zločina iz rata i međuetničkih napetosti, Vukovar zaslužuje specifičan status, a da bi bezrezervna primjena zakona bila kontraproduktivna. No, ti građani teško će podržati ovako radikalan prijedlog smanjenja prava manjina, čak i u zajednicama gdje ta prava lokalni stanovnici većinskog naroda ne osporavaju. Koliko god Hrvati trenutačno bili razočarani svojim političkim elitama, političko djelovanje na nacionalnoj razini ipak zahtijeva obrazovane ljude, širokog habitusa, sa sposobnošću odupiranja niskim strastima i mogućnošću sagledavanja širih aspekata društvene sadašnjosti i budućnosti.
Koliko god se netko na to ljutio, istaknuta uloga u Domovinskom ratu i herojstvo u obrani Vukovara – glavni izvori legitimacije čelnih ljudi Stožera – same po sebi nisu dovoljna kvalifikacija za ulogu društvenog lidera. Referendumska inicijativa, kao i najava prijedloga zakona o lustraciji, pokazuju kako su čelnici Stožera jednostavno nezreli za društvenu ulogu koja im je trenutačno pripala. Tim putem Vukovar neće stići do željenog statusa mjesta posebnog pijeteta, no vođe Stožera vrlo brzo će se ponovno naći u okvirima društvene irelevantnosti u kojoj su godinama bili.
Vas koji se petljate u ono gdje nebi trebali boli istina kad vas se sa njom suoci ,istina je da je pok.Racan mjenjao i nitko drugi sa 50% na 33% ma koliko vama to tesko bilo za cuti... Pomirite serite se sa istinom i ne namjestajte sebi-vama kako vama odgovara bez obzira na posljedice za druge(vidjeli smo sto je bilo prije par dana u gradu) jer ste vi daleko od njih.