Hrana i strast imaju tajnu vezu - hrana nastaje iz strasti, a strast se raspiruje hranom. Film, koji pak živi od strasti, od samog je početka znao gledateljeve osjetilne pupoljke nadražiti kulinarskim delicijama i natjerati im sline na usta. Hrane u filmovima ne nedostaje, radilo se o jednostavnom Bridgetinom omletu nakon prve zajedničke noći s dragim, juhi koja je krijepila gladijatore ili pak tjestenini na brzinu pripremljenoj na - aerodromu. Izbor filmskih menija impresivan je.
Egzotičan: Miris zelene papaje (Tran Anh Hung 1993.). Priča je to o desetogodišnjoj djevojčici Mui, koja iz vijetnamske provincije stiže u Saigon. Služi u kući bogate obitelji, te dane provodi minuciozno čisteći i pripremajući obroke od povrća. Film s naglaskom na detalje, posebice one koji se tiču pripremanja i ritualnog konzumiranja hrane.
Mesni: Šunka šunka (Bigas Luna, 1992.). Meso je glavni motiv, radilo se o običnoj svinjskoj šunki ili golom ljudskom tijelu. Obilje mesa, začina, mirisa i sirovog seksa niže se iz scene u scenu u tipično španjolskom, mahnitom ritmu.
Obiteljski: Eat, drink, man, woman (Ang Lee, 1994.). Nakon što je zapao u depresiju zbog smrti supruge, vrhunski kuhar uz pomoć svoje tri kćeri i kuhinje pomalo počinje ponovo uživati u životu. Hrana je u tom filmu sredstvo komunikacije. Objed je obiteljski ritual kojim se prevladava nesposobnost izražavanja osjećaja.
Specijaliteti: Pohane zelene rajčice (Jon Avnet, 1991.). Tajna života je u umaku, kaže lik iz tog filma. Dvije starice vode restoran na napuštenoj željezničkoj postaji u kojem poslužuju lokalnu deliciju - pohane zelene rajčice.
