BEOGRAD - Granični spor Hrvatske i Srbije u Vojvodini mogao bi otežati put naše zemlje u Europu i zato ga treba što prije riješiti. Radoslav Stojanović, profesor međunarodnog prava kaže da Srbija treba iskoristiti situaciju oko Piranskog zaljeva jer joj stav Hrvatske ide na ruku, piše danas beogradski Blic.
- Hrvati žele da granice ide na osnovu katastarskih parcela, a međunarodno pravo predviđa da se plovne rijeke dijele maticom i to valja primjeniti kod Dunava. Obzirom da Hrvatska traži podjelu Piranskog zaljeva sa Slovencima po međunarodnom pravu, odnosno po sredini, Srbija treba to iskoristiti u utvrđivanju granice na Dunavu – kaže Stojanović dodajući kako gotovo nema zemlje u svijetu čiji građani nemaju zemlju i katastarske parcele u drugim državama.
Ipak, podsjeća Stojanović, katastarska granica se ne smije miješati s državnom, koja se utvrđuje po međunarodnom pravu. On kaže da bi hrvatski građani zadržali svoju imovinu, a dobili bi, kao svuda u svijetu, olakšice za prelazak granice.
U travnju se nakon sedam godina stanke u Zagrebu sastala Međudržavna diplomatska komisija za identifikaciju i utvrđivanje granice između Hrvatske i Srbije i zaključila da je "o pojasu toka Dunava od Bačke Palanke do tromeđe Srbije-Hrvatske-Mađarske utvrđeno različito viđenje šta je bila međurepublička granica. Prema iznesenim argumentima, hrvatski teritorij bi se prostirao na nekim dijelovima na lijevoj obali Dunava, ali i Srbija bi ulazila na desnu obalu te bi državna granica išla cik-cak".
- Ako Međudržavna komisija ne napravi ništa pristupilo bi se formiranju ad hoc arbitraže ili, što bi bilo bolje rješenje, iznošenju spora pred Međunarodni sud pravde. U tom slučaju postoje rezidualna pravila međunarodnog prava o razgraničenju država koja bi se primjenila. Granica na plovnoj rijeci se utvrđuje preko linije najdubljih točaka rječnog korita. To znači da svaka država ima teritoriju sa svoje strane rijeke i zahtjevalo bi neke teritorijalne kompenzacije jer bi moralo biti ustupanja dijelova teritorija koji nisu trenutno u vlasti naše ili susjedne države. Ovo je pravično, ali bi u praksi zahtjevao korekciju postojećeg stanja što bi pogodilo građane. Ugovorno rješenje spora više odgovara Hrvatskoj, a sudsko srpskoj - objašnjava Bojan Milisavljević, docent Pravnog fakulteta u Beogradu i stručnjak za međunarodno javno pravo.
On drži kako neriješen spor dvije države ometa njihov ulazak u EU, ali Srbija bi odugovlačenjem mogla i izgubiti. Hrvatska je, podsjeća Milisavljević, već država kandidat i bit će primljena u EU u naredne dvije godine, dakle, svakako prije Srbije i onda će ona moći spriječavati i ometati Srbiju u postupku priključenja.
- Bit će u poziciji koja je slična poziciji Slovenije u sporu sa Hrvatskom. To bi Hrvatima dalo jaču poziciju u pregovorima, a našu stranu na neki način uvjetovalo. Zato je za nas bolje da ako možemo ovo pitanje rješimo što prije, ali u svom interesu - zaključuje Milisavljević.
Na lijevoj obali Dunava, na srpskoj strani, Hrvatska ima 11 500 hektara, a Srbija na hrvatskoj strani oko 900 hektara.
triba je Franjo to jos´1997.-regulati,.kada su Serbi i Milosévec´-Kapitularali, jer je \"Beogradjanka\" bila spremna..., a itako Vojvodina nije bila Serbska, zato su izgradili predgradja betonazé -N.Beograd , Zemun i Smederevo da bi naseslili i dobili vecínu priko Dunava i Save u Vojvodini......, Serbska -svojatanja.....