Američki državni tajnik John Kerry konačno može biti siguran da će njegovo ime zauvijek biti zabilježeno u diplomatskim i političkim knjigama SAD-a. Nakon sporazuma pet svjetskih sila s Iranom o nuklearnom programu prošle nedjelje u Ženevi, mnogi tvrde da zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Šef američke diplomacije koji na domaćem terenu nije omiljen kao što je bila njegova prethodnica Hillary Clinton preko noći postao je politička zvijezda, osoba koja diplomatskim pregovorima svojoj zemlji donosi mir i zaustavlja zveckanje oružjem. Više od trideset godina Iran i SAD su u latentnom sukobu, odnosi su bili potpuno narušeni, bez povjerenja, uz sankcije i stalnu mogućnost vojne intervencije Washingtona. I onda Kerry “sitnim diplomatskim vezom”, strpljivo i uporno, vjerujući da ima smisla razgovarati i kad izgleda da je sve propalo, balansirajući s kolegama iz Rusije, Francuske i Njemačke koje imaju interese u Iranu, doveo je do sporazuma koji otvara vrata miru i razumu te Americi vratio dio ugleda svjetske sile koji je ozbiljno narušen u zadnjem desetljeću zbog vojnih intervencija na Bliskom istoku. Kerry je poručio da će dogovor s Iranom u Ženevi “svijet učiniti sigurnijim”, a sebi samom dokazao je da može biti i uspješan u poslu koji radi jer je samopouzdanje, tvrde njegovi bliski prijatelji, ozbiljno izgubio nakon poraza od Georgea Busha na predsjedničkim izborima 2004. godine
Sedamdeseti rođendan
John Forbes Kerry 11. prosinca napunit će 70 godina. Predsjedniku Baracku Obami, kojeg je pozvao na rođendansko slavlje, iskreno je priznao da bolji poklon od sporazuma s Iranom nije mogao dobiti te da osjeća novu energiju za rad u State Departmentu. Mediji su ga od trenutka kad se uselio u bivši ured Hillary Clinton redovito prozivali da nije dorastao toj važnoj funkciji. Ponavljali su da kao državni tajnik nema strasti ni umijeća za tu dužnost. Istina je da Kerry nije poput Hillary Clinton bio solo igrač u vanjskoj politici, nego je slušao isključivo Obamine naputke. No Kerry često ponavlja da mu je majka prije smrti rekla da su u životu važne tri stvari: integritet, integritet i opet integritet. Poslušao je majku i po njezinu savjetu vodi State Department. A to u svakodnevnoj primjeni znači nastavak jačanja američke diplomacije, njezine neovisnosti i povratka stare slave.
U odnosima sa svim zemljama u svijetu pokazuje da želi poštovati i njihovu posebnost i integritet. Prijatelji kažu da je Kerry puno ambiciozniji nego što izgleda, te da ne želi ništa prepustiti slučaju jer je konačno dobio poziciju koja ga uzdiže na prijestolje najutjecajnijih ljudi u svijetu. Nije postao glavni u Ovalnom uredu, ali taj je neuspjeh kompenzirao ulogom najmoćnijeg ministra vanjskih poslova na svijetu.Washingtonski politički kuloari prepričavaju kako je John Kerry, nakon što je Hillary Clinton najavila odlazak s funkcije državne tajnice, tražio od Obame da ga u drugom predsjedničkom mandatu imenuje na njezino mjesto. Zauzvrat se potpuno angažirao u predsjedničkoj kampanji te je čak “glumio” Romneya u Obaminim pripremama za televizijske debate.“Jedva čekam da se bacim na posao”, rekao je Kerry nakon polaganja dužnosničke prisege pred sutkinjom Vrhovnog suda Elenom Kagan, u nazočnosti supruge Terese Heinz, kćeri Vanesse, brata Camerona i kolega iz Senata. U prvoj godini mandata u State Departmentu uspješno je odradio ozbiljnu krizu u odnosima Sirije i Washingtona koji su bili korak do rata, a potom je Iran doveo za pregovarački stol. Kerry se zapravo pune četiri godine pripremao za posao državnog tajnika jer je u prvom Obaminu mandatu predsjedao utjecajnim senatskim Odborom za vanjske poslove. Bivši vijetnamski veteran igrao je jednu od ključnih uloga u oblikovanju američke vanjske politike i nacionalne sigurnosti u nizu pitanja, od Afganistana i Pakistana do lobiranja za zaustavljanje nuklearnog naoružanja i pitanja klimatskih promjena. John Kerry proveo je punih 28 godina u američkom Senatu a kao predvodnik vanjskopolitičkog odbora posjetio je gotovo sve zemlje na svijetu i ima dobre kontakte. Kerry njeguje i osobne odnose s pakistanskim vodstvom, pa je Obami priskakao u pomoć kad su američko-pakistanski odnosi zahladnjeli.Steve Rukavina, koji je bio predsjednik Nacionalne federacije američkih Hrvata, njeguje prijateljske odnose s John Kerryjem i za Večernji list je tijekom Obamine predsjedničke kampanje otkrio kako mu je poznato da će naslijediti Hillary Clinton. “Kerry odlično poznaje političku situaciju na jugoistoku Europe. Naklonjen je Hrvatskoj i podržavao nas je na putu prema Europskoj uniji. Bliska mu je i naša tradicija jer je po vjeri rimokatolik i znam da pažljivo prati što se događa u Hrvatskoj”.Spekuliralo se da će John Kerry doputovati u Zagreb na proslavu našeg ulaska u Europsku uniju, ali Hrvatska nije zemlja u kojoj za Ameriku ima problema ili neriješenih pitanja pa državni tajnik prvu godinu mandata uglavnom obilazi države u kojima je prijetnja miru ili se dogovaraju strateški zadaci. Vjeruje se da će Kerry do kraja Obamina predsjednikovanja službeno posjetiti Zagreb, a nije isključeno da se to dogodi kad Bijela kuća procijeni da je potrebno pogurati američke investicije ili definirati što za njih znači činjenica da Hrvatsku ocjenjuju kao predvodnicu u regiji.
“Diplomacija mi je u genima”, rekao je Kerry u prvom govoru na funkciji državnog tajnika obraćajući se zaposlenicima State Departmenta. Tada im je pokazao svoju prvu diplomatsku putovnicu koju je dobio kao jedanaestogodišnji dječak kad je s ocem, koji je bio američki diplomat, otišao u Berlin, a potom u Norvešku.John Kerry se nije školovao u zemljama u kojima je radio njegov otac nego na prestižnim američkim sveučilištima Yale i Boston College. Tijekom studiranja na Yaleu postao je članom tajnog udruženja Skull and Bones Society kojem pripadaju i brojni drugi utjecajni američki političari i gospodarstvenici. Sudionik je vijetnamskog rata i nagrađen je najvećim ratnim ordenjem, ali oštro je kritizirao taj dio američke vanjske politike i ratovanja kao što je oštro bio i protiv Bushove invazije na Irak. Da su demokrati kao stranka bili složniji 2004. godine kao što su bili ujedinjeni 2008. oko Obame, sigurno bi John Kerry pobijedio Georgea Busha jer su njegovi govori zaista odisali iskrenošću u želji da Amerika prekine tradiciju ratovanja u svijetu i potpuno se okrene diplomaciji.U tom se duhu može iščitati i Kerryjeva poruka da “američka vanjska politika nije definirana samo bespilotnim letjelicama i razmještanjem borbenih snaga”. Suradnja s novim ministrom obrane Chuckom Hagelom je vrlo prisna, ali Kerry mora ublažiti negativnu konotaciju koju Amerika u ulozi “svjetskog policajca” ima u zemljama Bliskog istoka, Afrike i Azije.
Majka i supruga bogate
Kerry je također svjestan i da je tradicionalna američka uloga propovjednika otvorenog gospodarstva i slobodne trgovine ugrožena vlastitom fiskalnom nedisciplinom. Upozorava i na demografski bum na Bliskom istoku pa je bio šokiran kad mu je tijekom brojnih posjeta Siriji dok je bio senator, predsjednik Assad rekao da “svake godine u toj zemlji 500.000 mladih navrši 18 godina i on ih nema gdje smjestiti i osigurati im posao”.Pred Kerryjem je i teška uloga uvjeravanja Kine da pristane na mjere smanjenja emisije stakleničkih plinova, ali i u tome se pokazuje uspješnim.Od 1995. u drugom je braku, s bogatašicom Teresom Heinz, vlasnicom istoimene industrije hrane, s kojom ga je upoznao njezin prvi suprug, senator John Heinz. Prošlogodišnja porezna kartica pokazuje da John Kerry, čija je majka bila pripadnica slavne obitelji Forbes, posjeduje do 300 milijuna dolara te je zajedno sa suprugom, koja ima 750 milijuna, jedan od najbogatijih američkih političara. Prije deset godina uspješno se izliječio od raka prostate. U zreloj dobi otkrio je da se očeva obitelj 1905. doselila u Ameriku iz tadašnje Austro-Ugarske, iz mjesta Horni Benešov koje je danas u Češkoj. John Kerry uza sebe uvijek ima krunicu i tvrdi da je jako religiozan i redovito se moli Bogu.“U mladosti sam razmišljao o tome da postanem svećenik, ali i kroz politiku mogu pomoći ljudima”, poručio je Kerry naglašavajući da ga je njegova katolička vjera naučila pacifističkom ponašanju i strpljenju. Te su osobine prevladale i u izgradnji povjerenja s iranskim ministrom vanjskih poslova Mohammadom Javadom Zarifom s kojim se službeno sastao u rujnu tijekom zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.
Netanyahu vikao na njega
Bio je to prvi razgovor američkog i iranskog visokog dužnosnika od iranske revolucije 1979. godine. Novinari su izvještavali da je među ministrima “dobro ozračje” te da će napraviti progres u odnosima. To se zaista i dogodilo.Izrael nije oduševljen Kerryjevim učincima, a u Tel Avivu šapuće se da je premijer Netanyahu svoj bijes prebacio s Obame na državnog tajnika s kojim je nakon pregovora u Ženevi razgovarao visoko povišenim glasom prijeteći da američki Židovi više nikad neće glasovati za demokrate. Analitičari tvrde da je Kerry pokazao i veliku hrabrost kao dužnosnik, jer suprotstaviti se Netanyahuu i balansirati uspješno s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom o Siriji, Sjevernoj Koreji i Kini potvrđuje koliko iskreno živi za ono što radi, a to je borba za mir i jačanje diplomacije, a ne vojne industrije.John Kerry je uvijek bio popularan među ženama, koje su mu brzo davale svoj glas, a razlog je tome što stalno naglašava ulogu slabijeg spola u društvu, važnost obitelji i poštovanja roditelja. Žene su 1992. godine podržale Bila Clintona, ali 2004. godine u još su većem postotku bile uz Kerryja.Hoće li se John Kerry, ponesen diplomatskim uspjesima, odlučiti na još jedan pokušaj ulaska u Bijelu kuću na izborima 2016. pitanje je koje će se još puno puta ponavljati nastavi li državni tajnik nizati uspjehe. Analitičari tvrde da će ga Obama i dalje gurati u prvi plan jer želi da Kerry ojača i na unutrašnjopolitičkoj sceni kako bi zaustavio ambicije Hillary Clinton da postane prva žena u Ovalnom uredu. Vitalni sedamdesetogodišnjak još ima snage za nove izazove, a nakon Obamine mladosti i nesnalaženja, Amerika bi mogla poželjeti sposobnije i mudrije “starce”.
Kerry je do sada bio fantastican, vise nego dostojni nasljednik gospodje Clinton. . Trenutno jedini veliki svjetski diplomat,