– Osjećaji su nam podijeljeni. Zadovoljni smo što smo riješili tajnu malezijskog zrakoplova, ali nam je teško što je uspjeh vezan uz tragediju, govori nam Jonathan Sinnartt iz satelitske tvrtke Inmarsat sa središtem u Londonu. U 35 godina postojanja – a počeli su kao neprofitna organizacija – nisu bili toliko u središtu pozornosti kao od ponedjeljka kad je objavljeno da su upravo oni izračunali da je let zrakoplova završio južno od Pertha, usred Indijskog oceana, blizu mjesta na kojem su uočeni plutajući predmeti.
Kako je moguće da se danas, kad se u svakom trenu zna gdje je tko, kad vladine agencije prikupljaju podatke o kome žele, ne zna gdje je jedan Boeing 777?
– Ne postoji globalna obveza, nema zakona koji nalažu zrakoplovima da dojavljuju lokaciju. Iznimka su samo letovi sjevernoatlantskom rutom, no ne i oni preko Indijskog oceana. Otegotno je i to što su sateliti iznad azijskog kontinenta iz devedesetih i nemaju GPS sustav.
Nije li sve to apsurdno?
– Jest. Nadamo se da će se zakoni nakon ove nesreće promijeniti. Naša je kompanija opremila 15.000 zrakoplova platformom na kojoj radi komunikacijski sustav za praćenje i izvještavanje (ACARS) i koji nam javlja lokaciju, smjer i brzinu.
Ali je tvrtke ne koriste?
– Ne.
Zašto?
– To zaista ne znamo. Svi bi zrakoplovi mogli aktivirati tu opciju za nekoliko dana. Imaju opremu.
Je li im skupo?
– Teško. Usluga stoji manje od dolar po satu leta.
Je li malezijski zrakoplov imao vaš uređaj?
– Da. Ali nije javljao lokaciju.
Ipak, imali ste neke podatke iz zrakoplova?
– Iako je komunikacijski sustav bio ugašen, radio je samostalni sustav za sinkronizaciju podataka. A njega je nemoguće ugasiti sve dok rade motori. Podešen je bio da automatski svaki sat odašilje ping.
Što je ping?
– Ping znamo zvati rukovanjem ili pozdravom. Zamislite signal koji sa satelitskog tanjura, preko satelita dolazi do zrakoplova, odbije se i vrati. Kao da svaki sat pitamo zrakoplov: Jesi tu?, a on kaže: Jesam. Međutim, možemo mjeriti samo kut i vrijeme potrebno da signal prijeđe put, ali ping sam u sebi sadrži podatak o lokaciji.
Kako ste računali?
– Naši su inženjeri aeronautike modele predviđanja kretanja zrakoplova temeljili na Dopplerovu efektu, ponašanju vala, odnosno promjeni promatrane valne duljine vala zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja. Sjetite se fizike: Zvuk motora koji se približava biva viši kako se motor približava, a kako se udaljava postaje dublji budući da frekvencija vala pada. Time smo dobili približnu lokaciju, plus-minus 200 kilometara.
Malezijski premijer je rekao da je vaša istraga bez presedana. Po čemu?
– Nikada nismo radili s toliko malo podataka. Nismo znali brzinu pa smo uzeli brzinu autopilota. Znali smo da je avion bio u pogonu pet sati nakon nestanka s radara i da se kretao. Polako smo rafinirali model – pingove s leta uspoređivali smo s uzorkom ili šablonom koju su ostavili pingovi drugih Boeinga 777 na tim rutama. Eliminirali smo sjevernu i zaključili da je letio prema jugu, a to su potvrdili i kolege koji su recenzirali rezultate.
>>Letio je 'racionalno', Boeing 777 srušen je u samoubilačkoj misiji?
>>Gaf malezijskog ministarstva na Facebooku: 'Dragi Indijski oceane...'
Bravo za inženjere Inmarsata, a sramota za aviokompanije. Štede na svakom koraku, još malo pa će prodavati stajaća mjesta. Postoji npr. i manje zapaljivo gorivo od sadašnjeg, ali im je također preskupo.