Vjerojatno jedini razlog zbog kojeg sirijski režim Bashara al-Assada nije pao nakon prve godine sukoba, baš kao što se dogodilo s Gaddafijevim režimom u Libiji, činjenica je da se u to vrijeme Rusija, kao sirijski saveznik, vratila na svjetsku geopolitičku scenu.
Putin pozvao Obamu
Jednako tako, danas je potpuno jasno da se mir u Siriji može postići samo velikim dogovorom između Rusije i Zapada odnosno SAD-a kao predvodnika zapadne koalicije. Nije stoga čudno što su, nakon nekoliko godina teških krvoprolića i zvjerstava, svjetske sile, čini se, odlučile stati na kraj sirijskoj tragediji. Rješenje dodatno otežava činjenica da je nezgrapno i prilično neselektivno zapadno potpomaganje sirijskih pobunjenika svih mogućih frakcija i smjerova u konačnici proizvelo teroristički režim, ISIL-ov kalifat, prema kojemu je Assadov režim civilizirana i uljuđena država. Upravo zbog toga ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je američkog predsjednika Obamu da zajedno nađu rješenje za Siriju, dok je njemačka kancelarka Angela Merkel jučer prvi put ustvrdila da je spremna razgovarati s Assadom kako bi se u Siriji okončala neprijateljstva. Veliki je to otklon od dosadašne politike njemačke kancelarke koja je odbijala svaku pomisao na razgovor sa sirijskim predsjednikom koji je, prema tumačenju EU, diktator koji ne obnaša legalno vlast u zemlji. U cijeloj ovoj priči bitno je imati na umu da su se uloge u sirijskom sukobu promijenile.
Dio osovine zla
Dok je na početku ustanka Assadov režim bio dijelom "osovine zla", dok je prozivan "nečovječnim režimom i uzurpatorom volje naroda", pobunjenici predvođeni tada relativno jakom, sekularnom Slobodnom sirijskom vojskom dizani su u nebesa i proglašavani osloboditeljima.
Godinu dana kasnije, situacija je potpuno drukčija. Sirijski pobunjenici riješili su se sekularista, ISIL je glavna vojna i politička snaga u dobrom dijelu Sirije i Iraka, a Assad je sada, ako ne saveznik a ono prešutni suborac Zapada u borbi protiv islamista. I Rusija i SAD i zapadne zemlje imaju svoje interese u Siriji i bez njih se ne bi miješali u tu krvavu kupku. Baš kao što se ne miješaju u sukobe u Sudanu ili u središnjoj Africi gdje Boko Haram nezaustavljivo raste. Jer tamo nemaju interesa. Upravo zbog toga gotovo je potpuno sigurno da Moskva i Washington intenzivno razgovaraju o rješenju sirijskoga gordijskog čvora, ali i o eliminaciji ISIL-a koji danas (gotovo) nikom ne odgovara.
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
Evo nekih činjenica o Siriji koje zapadna medijska hobotnica nikada ne ističe: 1. Sirija je oduvijek bila otvorena prema društvu i zapadnoj kulturi kao nijedna druga arapska zemlja. 2. Sirija je jedina arapska zemlja sa sekularnim ustavom. Islamski zakon je je protuustavan. 3. Prije 2011. je Sirija bila jedina zemlja u regiji bez ratova i unutarnjih sukoba. 4. Sirija je jedina zemlja koja je prihvatila iračke izbjeglice bez ikakve diskriminacije; političke, vjerske ili društvene. 5. Obitelj sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada pripada alavitima, ogranku šiitskog islama. 6. Pet papa je bilo sirijskog podrijetla. Vjerska tolerancija je jedinstvena za tu zemlju. 7. Oko 10% stanovništva Sirije pripada jednoj od mnogih kršćanskih crkava u zemlji. U ostalim arapskim zemljama kršćanska populacija broji manje od 1% 8. U Siriji se žene nisu obvezne pokrivati ni velom, ni burkom, niti čadorom. 9. Sirijske žene u zdravstvu i obrazovanju imaju jednaka prava kao i muškarci. 10. Sirija je jedina mediteranska zemlja koja je još uvijek vlasnik svojih naftnih kompanija, jer ih vlada te zemlje nije htjela privatizirati. 11. Sirija ima naftne rezerve od 2 500 milijuna barela, čija je eksploatacija rezervirana za poduzeća u državnom vlasništvu 12. Sirija je jedina arapska zemlja koja ništa ne duguje Međunarodnom monetarnom fondu