Prolaznici u centru Madrida gledaju gradski autobus na kojem se ističe reklama “Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio“. Čuli su već za očuvanu prirodu, toplo more i suncem obasjanu obalu. Ne slute da bi ispred dubrovačkih zidina, umjesto kruzera, mogli ploviti tankeri, a u daljini se nazirati platforme.
Mala Norveška
“Hrvatska bi mogla biti mala Norveška“, euforično je istaknuo ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. On, doduše, tek nagađa što skriva južni Jadran, najdublji dio hrvatskog mora s dubinama od 500 metara, u nekim dijelovima i 1250 metara. Siromašne zemlje sanjaju o pronalasku nafte baš kao što siromašni ljudi maštaju o dobitku na lotu. No san se često pretvori u noćnu moru kada novi izvoznici shvate da im bogatstvo stvara više problema nego što im pomaže.
Juan Pablo Pérez Alfonso, nekadašnji ministar Venezuele, govorio je o nafti kao o “vražjem izmetu“. Šeik Ahmed Yamani, ministar za naftu Saudijske Arabije, znao je reći: “Volio bih da smo pronašli vodu.“
Takva rezignacija odražava gorka iskustva ovisnosti o nafti koja može zatrovati gospodarski i politički sustav. Dotok novca od prodaje podiže cijene u zemlji, isisavajući konkurentnost drugih izvoznih proizvoda, koji postaju skuplji, na međunarodnom tržištu i u koje se počinje manje ulagati. Posljedično vene produktivnost, što pak guši održivi rast gospodarstva.
Istodobno državne institucije zadužene za naftu postaju korumpirane i izbjegavaju demokratsku kontrolu. Mnoge zemlje, zatim, nepovratno gube dobivenu zaradu. Danas je to puno jasnije nego prije 40 godina.Groznica zbog pronalaska velikih rezervi tresla je Meksiko 1970-ih baš kao što danas uoči istraživanja trese Hrvatsku.
– Vlada je pala u euforiju. Financirala je dug budućim prihodima od nafte, no kada je pala njena cijena, nastali su problemi – kaže za Večernji list Juan Miguel Vélez Saucedo, profesor ekonomije na sveučilištu Tecnólogico de Monterrey. Čak 30 posto državnog proračuna ovisi o uplati naftnog monopolista Pemexa, u državnom vlasništvu.
Opasan koktel
– Korupcija u Pemexu, moćni sindikalisti pretvoreni u oligarhe i nerazvijenost zemlje stvorili su opasan koktel – napominje Vélez Saucedo. Meksiko je deseti svjetski proizvođač iz čijeg tla svaki dan izađe 2,9 milijuna barela masne tekućine.
To je zemlja društvene nejednakosti, visoke stope kriminala i siromaštva. I Nigerija, iz čijih naftovoda dnevno iscuri 2,5 milijuna barela, svojedobno je ostala zatečena pronalaskom. Gradila je sveučilišta iako je veliki dio stanovništva nepismen. Godine 2000. ostala je na istom stupnju razvoja na kojem je bila 1966. za stjecanja nezavisnosti, tvrdi Thorvaldur Gylfason, profesor ekonomije na Sveučilištu u Reykjaviku. U radu koji je objavio prije 13 godina tvrdio je da naftom bogate zemlje dugoročno rastu sporije zbog zapostavljanja drugih izvoznih sektora kada nađu naftu, korupcije, prevelike vjere u moć nafte te zanemarivanja ulaganja u obrazovanje.
– Bogati roditelji nekada pokvare djecu. Majka zemlja nije iznimka – napominje Gylfason. Pa ipak, u posljednjih petnaestak godina puno toga se promijenilo. Ubrzano iscrpljivanje rezervi, veća potrošnja, prijenos tehnologije u nerazvijene zemlje te sve izraženija svijest tamošnjih vlada mijenjaju odnose snaga. Među najbrže rastućim zemljama su one naftne. Prema podacima Svjetske banke, Angola je 2012. rasla po stopi od 6,8 posto, Nigerija 6,5 posto, Venezuela 5,6 posto, Ekvador 5,1 posto...
Privatne strane kompanije ne dobivaju povoljne uvjete kao ranije. Uobičajeno je da putem Sporazuma o zajedničkoj proizvodnji zemlji u kojoj se odvijaju radovi i njezinoj državnoj kompaniji ide 70 posto, a stranom partneru 30-ak posto zarade. Druga vrsta sporazuma je davanje licencija (eng.royalty) – matična država nema ništa s proizvodnim djelatnostima, već godišnje uzima iznos do 35 posto prihoda.Jedna od rijetkih zemalja koja je znala od nafte stvoriti nacionalno bogatstvo jest Norveška. Bila je svjesna opasnosti „nizozemske bolesti“, negativnog efekta koji je već bio zahvatio Nizozemsku. Kada su Nizozemci u Sjevernom moru pronašli plin pa ga počeli prodavati, zapljusnuo ih je novac, cijene su uzletjele, lokalna valuta postala precijenjena, što je poskupilo druge izvozne proizvode. Visokotehnološki sektori koji su mogli generirati obrazovanje i gospodarski rast propadali su. Norvežani su, pak, nacionalizirali izvore, uzimajući preko poreza i naknada 80 posto naftnih prihoda.
Država blagostanja
Zaradu putem posebnog fonda ulažu u vrijednosne papire diljem svijeta, pri čemu se smanjuje vrijednost krune, koja se bila napuhala prodajom nafte. Time sprečavaju “nizozemsku bolest“, dok investicijom u inozemstvo čuvaju ili povećavaju skupljeno bogatstvo. Vladi je dopušteno godišnje koristiti 4 posto sredstava za investicije, no u slučaju krize, novac služi za njezino uklanjanje. Prije šest godina ublažena je financijska kriza proizašla iz zatrovanog bankarskog sustava u Europi.
Nafta u Norveškoj nije korištena za stvaranje privatnih vrijednosti
– Nafta u Norveškoj nije korištena za stvaranje privatnih vrijednosti. I dalje nas pokreću rad i prikupljeni porezi, a i najveća kompanija Statoil ostala je u državnom vlasništvu – kaže u Oslu politolog Hĺkon Henjum. – To je bilo ključno za Norvešku. On živi s BDP-om od 99.598 dolara, a čita o Nigeriji gdje je BDP po stanovniku 1555 dolara. Razlika između bogatih i siromašnih u Nigeriji dvostruko je veća od razlike između bogatih i siromašnih u Norveškoj. Škotska tvrdi da bi se, zahvaljujući rezervama u Sjevernom moru te norveškom modelu, mogla obogatiti ako se odvoji od Ujedinjenog Kraljevstva.
–Škoti to prilično dobro rade, no doista je teško reći mogu li druge zemlje slijediti naš primjer – kaže Henjum te napominje:
– Puno toga mora biti slično. Mislim da uspjeh više leži u nordijskom modelu nego u nafti. Švedska i Danska su bogate, a nemaju naftu.
Norveška je1960-ih, kada su otkrivene rezerve, imala socijalnu strukturu države blagostanja koju je nafta samo učvrstila.
Najmlađa država na svijetu, Južni Sudan, koji je 2011. stekao nezavisnost od Sudana, o blagostanju samo sanja. Ondje je nejasno je li nafta blagoslov ili prokletstvo. Susjedne zemlje i svjetske kompanije sudjeluju u oružanom sukobu čiji je ulog velik – netaknuta nafta o kojoj ovisi čak 98 posto prihoda zemlje. Južni Sudan je zapravo rođen kao petrodolarska država.
Prodana u restoranu
– Dug je put od rudnika dijamanata do Tiffanyjeve draguljarnice i zna se tko tu zarađuje – kaže Miroslav Rožić, koji se u Saboru prije deset godina žestoko borio za proglašenje gospodarskog pojasa. Ne govori on o Sudanu, već o Hrvatskoj.
– Više nemamo naftnu kompaniju. Prodana je u restoranu pa je upitno tko će od naših zaliha imati koristi– ističe.
Toga se boje i geolozi, koji su godinama u svijetu radili za Inu.
– Od 1990. zamrla je svaka aktivnost u istraživanju nafte. A Ina-Naftaplin je bio među deset najjačih kompanija u Europi – upozorava geolog Stanko Kadija, koji je od 1974. pratio izrade bušotina na kopnu i moru, a radio je za Inu i u Siriji.
Iznenađen je što je Vlada bez natječaja dala snimati seizmiku čitavog Jadrana, a da nije ni znala da je južni dio već sniman prije dvije godine. Priprema istraživanja podsjeća ga na aktivnosti u banana državi trećeg svijeta.
– Nečuveno je da Zakon o koncesijama za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika radi Ministarstvo financija – ističe.
Čini mu se da se Hrvatska miljama udaljava od norveškog modela.
– Kada tijekom prodaje Ine MOL-u već nije izdvojen Naftaplin, što bi bio svjetski normalan postupak, jedino rješenje jest osnivanje agencije. No mi smo država koja sebi radi štetu – naglašava.
Država za volanom
Ta bi agencija kontrolirala radove i druge poslove koje bi koncesionar izvodio. Pod nadzorom agencije bila bi kompletna dokumentacija o nafti i plinu te podaci svih bušotina, tj. svega što je Naftaplin u svojoj povijesti učinio.
– Povijest je pokazala da naglo otvaranje naftnog sektora privatnom biznisu nije dobro za zemlju – kaže u Meksiku profesor Vélez Saucedo. Ondje je vlada najavila privatne investicije kako bi privukla tehnologiju i povećala proizvodnju.
– Teško je predvidjeti stvarne posljedice – upozorava.
I Norveška se, poput Meksika, Hrvatske i drugih neiskusnih zemalja, suočavala s istom dvojbom. Ako se previše osloniš na strane kompanije, premalo će prihoda od nafte otići za razvoj zemlje i punjenje proračuna. Odeš li predaleko u drugom smjeru, prijete ti zapuštenost i politizacija naftnog sektora. Politolog Henjum iz
Osla zato poručuje: – Potrebno je postići ravnotežu. No država mora biti za volanom.
>> Vrdoljak: Hrvatska bi mogla biti mala Norveška!
Imal negdje u svijetu da je vec pronadjena nafta u zonama zemljotresa i potresa a busotine se jos kao pokazale stabilne i sigurne ?