Potrebno je odbaciti ekonomiju nejednakosti i isključenja. Ova ekonomija ubija, poručio je papa Franjo u apostolskoj pobudnici “Radost evanđelja” objavljenoj danas u povodu završetka godine vjere. Papa političare poziva na promjenu ekonomske politike, i to zato što će duboka ekonomska nejednakost na planetu rezultirati velikim sukobima. Istodobno najavljuje korjenite promjene u Crkvi.
– Preferiram Crkvu koja je u modricama i ranama i koja je prljava zato što je bila vani na ulicama, a ne Crkvu koja je postala nezdrava zato što se zbog vlastite sigurnosti zatvorila sama u sebe – kazao je papa Franjo koji je ovaj dokument iskoristio i kako bi potražio pomoć u preispitivanju papinske vlasti, odnosno uloge pape u vladanju Crkvom.
"Treba ići u pravcu veće kolegijalnosti i zdrave decentralizacije"
U uvodu pobudnice kaže da sreća evanđelja ispunjava srce i život onih koji susreću Isusa i koji ih oslobađa grijeha, žalosti, unutarnje praznine i izoliranosti. To je, zapravo, pravi Franjin program koji proizlazi i iz njegova osmomjesečnog pontifikata i naznačuje da upravo od papinstva i središnjih crkvenih struktura treba krenuti reforma jer univerzalna Crkva treba slušati poziv na obraćenje.
– Kao rimski biskup moram biti otvoren sugestijama usmjerenima na obavljanje papinske dužnosti kako bi bilo što vjernije učenju Isusa Krista – iznosi papa Franjo i naglašava da se od pape i papinstva ne treba očekivati da daje konačne i potpune odgovore na sva pitanja koja se tiču Crkve i svijeta. Naznačuje nužnost pastoralnog i misionarskog obraćenja koje ne može ostaviti stvari onakve kakve jesu. Isto tako kaže da obnova crkvenih struktura treba dovesti do toga da postanu više misionarske. Promjena papinstva treba ići u pravcu veće kolegijalnosti i zdrave decentralizacije, odnosno smanjenja ovlasti središnje crkvene vlasti – Vatikana. Treba pronaći nove putove i kreativne načine, ne plašiti se preispitivanja crkvenih običaja i propisa koji nisu izravno vezani uz evanđelje. Franjo predviđa povećanje odgovornosti laika i proširenje prostora za snažniju prisutnost žena u Crkvi, posebno na mjestima gdje se donose važne odluke.
Proziva političare
Govori o ekonomiji koja se ne brine o čovjeku. – Nije moguće da se ne objavi vijest o smrti smrznute starice koja je primorana živjeti na ulici, a da se objavi o dvopostotnom padu na burzi – kaže Franjo i takvo držanje ocjenjuje kao “nevidljivu tiraniju novca i tržišta koja se obožava i gdje kraljuje financijska špekulacija, korupcija, egoistička utaja poreza”. Franjo upozorava na novo obožavanje novca koji vlada umjesto da služi.
Papa moli Boga za “porast broja sposobnih političara” te navodi da bi politika trebala biti plemenit poziv, jedan od najvrednijih oblika milosrđa jer radi za zajedničko dobro. Ističe da bez radikalnog rješavanja pitanja siromašnih neće biti rješavanja nijednog teškog svjetskog problema. Nejednakost je korijen socijalnih zala, a dostojanstvo svake osobe i zajedničko dobro trebali bi biti polazna točka svake ekonomske politike.
Papa Franjo ojačava nadzor nad financijama Vatikana
S obzirom na razmjere zatrovanosti i zaluđenosti ljudskog uma, te prirodu ljudskog karaktera upletenog u kompleksnu mrežu prirode i društva kakvu smo ispleli i oblikovali tijekom ljudske povijest, bojim se da bez nekog planetarnog i vremenski vrlo kratkotrajnog, a nadasve učinkovitog reseta nema globalne pomoći u pronalaženju izlaza iz labirinta u kojem se nalazimo. Ni nakon takvog događaja ništa nebi bilo sigurno jer se karakter onih koji bi preživjeli zasigurno nebi puno razlikovao od karaktera bijesne zvijeri. Tek ostaju nada i vjera u slijedeću realnost, a to nas može držati na životnom putu na kojem se, dakle, trebamo u glavi pozdraviti s ovim svijetom. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom, uči nas Sv. Pavao. Da, govorim o Bogu i realnosti na koju nas On poziva kroz čitavu povijest. Svakoga ponaosob. Dolazim do pomalo suludog zaključka da je ovaj svijet moguće čistilište o kojem naučava kršćanstvo. Sigurno je da ćemo prije ili poslije spoznati Istinu, ili nećemo. Što sve zajedno ne znači da se trebamo udaljiti od krika siromašnih dok smo ovdje. Naprotiv, taj krik je bez sumnje Božji poziv svakome od nas da se probudimo.