Coup de blues francuski je izraz za navalu melankolije, onu koja graniči s tugom. Prevarena žena dobro zna što taj termin podrazumijeva, kojim god jezikom govorila. Posve obična žena iz te će se kaljuže izvući uglavnom na nogama, možda uz pokoju čašicu, pjesme Leonarda Cohena i strpljivu prijateljicu, pa će bolnica biti opcija tek iznimno rijetko. No, Valerie Trierweiler nije posve obična prevarena žena, ona je prva dama Francuske, k tomu “vršiteljica dužnosti” supruge predsjednika, pa je zbog svoje dijagnoze, “coup de blues”, snažne potištenosti, hospitalizirana. Je li riječ o osjetljivosti duše koja se ne umije nositi s izdajom, silnoj potrebi za svekolikim javnim sažaljenjem ili pak strahu od gubitka privilegija, možda i ljubavi...
Tlo pod nogama, tek je jedno sigurno, izmaknuo joj je François Hollande (59), predsjednik jedne od najmoćnijih svjetskih gospodarskih sila. Globalna javnost ovih se dana zabavlja prevrćući njegovo prljavo rublje, netremice prateći sočne detalje njegova poniženja. Kao da nije bilo dovoljno što je objektivom fotoaparata uhvaćen gotovo spuštenih gaća kako, poput dječarca, maršira iz ljubavničina stana s kacigom na glavi prije nego će se za upravljačem snažnog skutera pomiješati s mnoštvom na zakrčenim pariškim avenijama. Francuzi su upravo doznali i o postojanju Grille du Coq, crne metalne kapije ukrašene velikim galskim pijetlom na rubu vrtova Elizejske palače, ispod čijeg se svoda, između dviju rasprava o ratu u Siriji i potezima Angele Merkel, iskradao njihov predsjednik.
Opasne veze
Hollande igra ozbiljnu igru na francuskom dvoru, prizivajući “Opasne veze” u manirama razvratnog i amoralnog vikonta de Valmonta kojeg je u filmskom hitu sjajno utjelovio John Malkovich, ali tu svaka sličnost prestaje jer je, rekli bi zlobnici, riječ o neuglednu muškarcu bez trunke karizme. Bit će da je u pitanju afrodizijak neke druge vrste, bit će da je moć.
François Gérard Georges Nicolas Hollande stalno začuđuje svojom kliskom, neodređenom ličnošću, koja kao da neprestano izmiče. U vrijeme dok je grabio prema kandidaturi za predsjednika, jedna biografija – ona iz pera Sergea Reffyja, novinara Nouvel Observateura – imala je namjeru opjevati tu elastičnu ličnost, čija je ambicija učvrstiti i kristalizirati oko sebe veliku populaciju ljevice kako bi stigao do trona. Je li François Hollande osoba za pisanje biografije ili pak heroj zbog toga jer je kod njega sve najnormalnije, pitao se Reffy. Kroz cijelo razdoblje od 1997. do 2008. nezamjenjivi generalni sekretar nepokretne Socijalističke partije bio je stalna meta rugalica na vlastiti račun, koje su dostigle težinu nekoliko kilograma: Gospodin za sitne pošalice, Mlitavko, Meka muda... tek su neke kojima su ga krstili. Bilo je i proturječnih nadimaka, kao što su Kinez zbog diskretnog načina ophođenja s protivnicima koje je stalno “ubijao” osmijehom, ili Prodavač magle. U kazalištu lutaka bio je prikazivan kao veliki blesavko od celuloida.
Visoke ambicije
Pa ipak, nakon istraživanja koje je proveo, za Sergea Raffyja nema nikakve sumnje: François Hollande prava je politička životinja, iskusna, prepredena, čvrsta, tvrdoglava, ona koja nikada ne posustaje. Određen je teškim djetinjstvom, tijekom kojeg je otac – grubi desničar – dvojici sinova pobacao sve olovne vojnike, postere s idolima i fotografije pa ih poslao u vrlo strogu ustanovu katoličke braće Jean-Baptiste de la Salle. Tamo je zadobio čelične osobine. “Bit ću predsjednik Republike”, jednom je povjerio svom školskom prijatelju Jean-Louisu Audranu. “Predsjedati Republikom, to je funkcija za koju sam se pripremio. Svjestan sam njene veličine i težine. Želim je obavljati bivajući dostojan vašeg povjerenja i ostajući vjeran samome sebi.” I bio je, ženama nije.
Ségolène Royal upoznao je još na fakultetskoj zabavi, a osim četvero zajedničke djece i činjenice da nikad nisu stali pred matičara, ovo dvoje socijalističkih prvaka spajala je i snažna predsjednička ambicija. Premda na istim obalama, životni partneri bili su i žestoki politički oponenti. Hollande joj nije praštao kandidaturu za francusku predsjednicu, jer je tu funkciju priželjkivao za sebe. Izabrala je prilično jedinstvenu metodu iznuđivanja njegove podrške za svoju kandidaturu: zaprijetila mu je da u suprotnom više nikada neće vidjeti svoju djecu. Mademoiselle Royal bila je prva Francuskinja koju je za predsjedničku poziciju kandidirala vladajuća stranka, no 2007. izgubila je od Nicolasa Sarkozyja. Bila je to teška godina za Ségolène: osim teškog karijernog poraza, suočila se i s osobnim, intimnim. U šokantnoj televizijskoj objavi Francuzi su doznali da se ona i Hollande nakon 27 godina zajedničkog života razilaze, zbog druge, mlađe žene.
Valérie je ostavila supruga i troje djece
Bila je to Valérie Trierweiler, politička novinarka tjednika Paris Match, koja je sektorski pratila Socijalističku stranku i glavnog stranačkog tajnika Hollandea, kojega je nekoliko puta i intervjuirala. Pretpostavlja se da su tada započeli aferu, dvije godine prije no što je za to saznala njegova, tada već bivša partnerica.
Zbog ljubavi prema Hollandeu, Valérie je ostavila supruga i troje djece, a tijekom karijere duge više od dva desetljeća stekla je status borca za prava žena, o čemu svjedoči i anegdota o šamaranju kolege zbog seksističkih komentara, zbog čega je i zaradila nadimak Rotvajler. “Morala sam se uštipnuti svake tri sekunde kako bih se uvjerila da je sve to stvarnost”, izjavila je nakon Hollandeove pobjede na izborima u svibnju 2012. godine. Pakirajući kofere za Elizejsku palaču, nije se libila obračunati se putem Twitterra s dojučerašnjom suparnicom Ségolène Royal i tako zaratiti i s Hollandeovim sinom Thomasom koji je izjavio da “njegova braća više ne žele vidjeti gospođicu Trierweiler”. Kasnije se ispričala, govoreći da je smetnula s uma da ona više nije obična građanka. “Gospodin i gospođa Normalni”, tako im je tepala francuska javnost, suočena s novom prvom damom ni izbliza nalik svojoj raskošnoj, pompoznoj prethodnici Carli Bruni Sarkozy. U svoj novi život francuske prve dame uplovila je romantično, simboličnim plesom, uz zvuke glasovite francuske šansone “La vie en rose” slaveći ulazak u petogodišnje razdoblje predsjedanja moćnom državom, slaveći ljubav. Ovih se dana pokazalo da je njezin François, serijski preljubnik, upravo u to vrijeme, u svibnju, otpočeo novu romansu, upravo dok je Valérie ušetala u Elizejsku palaču, blistajući (i) zbog trijumfa nad Ségolène, ženom koja je dotad bila njezin rival. Dvije godine kasnije, kotač sreće se okrenuo: sada je Valérie Trierweiler ona koja pati jer je prezrena.
Od nje sedam godina mlađa glumica Julie Gayet toliko ga je očarala da se nakon izborne pobjede, dok su u njega bile uprte oči svijeta, u njezinu društvu uspijevao neopazice odvoziti na romantične vikende na francuskom jugu. Lako za javnost, obnevidjela je i Valérie Trierweiler pa nije primijetila kako se Hollande poput jegulje izvukao od prošlogodišnjeg ljetovanja u Grčkoj da bi putovao u francuski gradić Correze u društvu glumice. Ova 41-godišnjakinja nije (bila) poznata međunarodnoj javnosti, ali u Francuskoj ima svoju vjernu publiku. Njezinu popularnost u svojoj je kampanji koristio i Hollande: jednom se prilikom pojavila u televizijskom spotu u kojem budućeg predsjednika časti epitetima poput “skroman čovjek koji zaista sluša”.
Treba učiti od Kennedyja
Istina, bilo je stanovitih signala koji su upućivali na gužvu u krevetu francuskog predsjednika. Glasine o njihovoj vezi pojavile su se na internetu, ima tome i godina dana, no glumica je reagirala promptno te podigla tužbu protiv više blogera i internetskih portala koji narušavaju njezinu intimu. Upravo je najavila i tužbu protiv magazina Closer koji ju je odveo u središte neželjene svjetske medijske pozornosti. Istodobno, njezina suparnica, još uvijek aktualna predsjednikova partnerica Valérie Trierweiler oporavlja se u bolnici, kamo su tjedan dana pristizale čokolade i cvijeće, ne i predsjednik. Prema posljednjim informacijama, posjetio ju je naposljetku tijekom petka. Francuski mediji tvrde da je upravo ovih dana na istim bolničkim hodnicima viđena Ségolène Royal. Bivša Hollandeova partnerica potvrdila je navode tiska, lakonski dodajući kako je samo posjetila svog zubara. Bolesna Valérie, navodno, nije ju susrela. Njezin “coup de blues”, kažu, prikovao ju je za krevet pa ne napušta bolnički apartman.
A Hollande? “Cijeli moj život pripremao me je za ovaj čin: moj angažman, moja odgovornost, moji uspjesi, moja iskušenja. Ono što vidite ovdje, to sam ja. Povjerenje je riječ koja nije prisutna u zakonima ili službenim normama, koja ne košta ništa, ali koja može puno toga donijeti. Želim vratiti povjerenje Francuzima”, izjavio je prije više godina jurišajući na tron, izgovarajući riječi danas aktualnije no ikad. Nakon što je, ima tome koji dan, na tiskovnoj konferenciji 40 minuta izlagao gospodarski program, prvo novinarsko pitanje bilo je, otprilike: “Kako je doma?” Pred njim je dvadesetak dana odluke o tome tko će biti prva dama, a svoj će status javnosti (morati) razjasniti prije odlaska na službeni put u SAD 11. veljače. Možda na prekooceanskom letu prouči detalje Kennedyjeve biografije. Taj je predsjednik znao varati sa stilom.
>>Hollande se okreće biznisu da spasi socijalističku vlast
>>Francois Hollande konačno posjetio u bolnici prvu damu! Hoće li se pomiriti?
Ovo je previše operetski za moj ukus. Svatko ima pravo ma privatnost, ali sa toliko žena i djece okolo on nema vremena za posao koji ga čeka : ekonomska kriza, 2 rata u Africi.... Ridikul.