Pitanje za građane Hrvatske: Znate li tko je ministar financija u BiH? Zašto BiH nema predsjednika države i premijera? Što je “Sejdić - Finci?”. Tko su najvažniji bh. gospodarstvenici? Znate li barem jednoga nogometaša koji igra u Premijer ligi BiH?
Vjerojatno bi mali broj ispitanika znao odgovor i na jedno, a kamoli na sva ova pitanja. Kada bi, pak, ista ova pitanja postavili za razdoblje do prije rata, malo stariji u RH bi se lako prisjetili bh. političara, od Branka Mikulića, Hamdije Pozderca, gospodarstvenika Fikreta Abdića, Jole Muse..., nogometaša Bajevića, Marića, mnogih glazbenika, od Bijelog dugmeta do Indexa.
Istodobno, građani u BiH, kako prije, tako i danas, znaju imena barem polovine hrvatskih ministara, prate estradnu, sportsku i medijsku scenu, znaju tko su gospodarstvenici, gledaju zvijezde koje plešu... Znaju sve stanovnike Remetinca.
Zašto Hrvatska u odnosu na prijašnje vrijeme danas malo zna o svom susjedu, a BiH jako puno o Hrvatskoj?! Mnogo je razloga. Prije rata bio je to jedan medijski prostor. Tadašnje javne osobe svi su podjednako znali od Triglava do Vardara. Sada je javnost podijeljena po republikama bivše države, u kojima se međusobno manje poznajemo.
Najveći je kaos u BiH. Unutar te države postoje tri medijska prostora, tri javnosti, tri društva. I svatko od njih funkcionira kao zaseban svijet. Građani iz jednoga entiteta malo znaju o onima iz drugoga. Nevjerojatno je koliko primjerice Hrvati i Bošnjaci iz Federacije ne znaju ljude i događaje iz Republike Srpske. Znaju za ponekog političara, a za tamošnje pjevače, glumce, gospodarstvenike gotovo nisu ni čuli.
Da bi netko bio istinska zvijezda u BiH, mora biti prihvaćen od sva tri naroda. Što je gotovo nemoguće. Jedine “zvijezde” u BiH su političari. Prije svih Dodik. Mnoge njegove izjave su na rubu incidenta. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Jedni mu za njih plješću, drugi još žešće zvižde. U svim sferama života iste izjave ili poteze se dijametralno suprotno doživljava. Teško je za sve biti pozitivan. Iz takvog ambijenta nemoguće je izrasti u bosanskohercegovačku zvijezdu.
Za njihove stvaranje potrebni su i jaki mediji koji imaju podjednak utjecaj u cijeloj državi. A takvih nema. Državna televizija ima gledanost svega pet, šest posto. Entitetske televizije su jače, ali samo u “svom dvorištu”. Primat preuzimaju komercijalne TV kuće. One su prepune reality showova. Njihove instant-zvijezde jedva prežive nekoliko mjeseci. Nema ni tiskovina koje se podjednako prodaju na cijelom području BiH. K tomu, u BiH svega stotinjak tisuća čitatelja kupuje novine. Četiri puta manje nego u Hrvatskoj.
U RH malo znaju i o svojim sunarodnjacima u BiH. U budućnosti informirat će se još manje, jer je HRT ovih dana odlučio ugasiti svoja dopisništva u BiH. Medijska slika Hrvata iz BiH je i bez toga sumorna. Nemaju svojih medija. Sarajevski o njima stvaraju svoju istinu, u kojoj su Hrvati uglavnom dežurni kriminalci.
Kako bi onda Hrvatska mogla znati o političkoj situaciji u BiH kada je ne razumije ni bh. javnost. I kada nemaju istinskih zvijezda. Stoga su stvoreni tek stereotipi o Hercegovcima i Bosancima. U Hrvatskoj se zna da je politička situacija zamršena, ali zašto to rijetko tko zna ili barem pokušava spoznati. Na koncu, to je Balkan i bolje je od njega biti što dalje. Šokantno je bilo jedno novinarsko istraživanje u Saboru RH. Većina ispitanika nije znala da su Hrvati u BiH konstitutivan narod. A iz toga neznanja proizlazi nerazumijevanje o otimačini prava koja se provodi nad njima.
Za razliku od BiH, mediji u Hrvatskoj su utjecajni i atraktivni. Imaju veliku gledanost i u BiH. Možda i zbog toga u BiH znaju za svaki Linićev potez, što je “lex Perković”, Remorker, tko će uskoro u Remetinac. Kada građani Hrvatske jednako tako budu znali za događaje u BiH, bit će to najbolji znak kako je kriza u BiH riješena. No, i bez toga mnogo je razloga zbog kojih bi građani Hrvatske trebali pokazati veći interes za BiH. Više od pola milijuna hrvatskih državljana živi u BiH, ta zemlja je glavno tržište za hrvatske proizvode, ali i glavni demografski izvor Hrvatske. Ako ništa drugo, stotine tisuća građana Hrvatske podrijetlom je iz BiH, ima tamo rođake, imovinu. Valjda je i taj osobni razlog dovoljan da Hrvati upoznaju BiH barem malo više nego Sloveniju, Italiju, Mađarsku. Za razliku od ovih susjeda za BiH im ne treba prevoditelj.
Ja se "odusevljavam" nekim Bajramovicem? Podjelio bi nase more na razlomke, i diktirao nam sve od "A" do "Z". Ostalo ne znam o BiH ama nista!!!