Uoči Božića 
pomislimo i 
na najmanju 
braću – životinje

psi
Davor Visnjic/PIXSELL
21.12.2013. u 12:00

Prosječni Hrvat 
i ne može početi razmišljati o “životinjskom pitanju” dok o tome ne bude dovoljno informiran

Bliži se 31. prosinca ove godine. Nekoliko preostalih dana, kao i nekoliko tjedana prije toga, napaćeni i manje napaćeni narod provodi uglavnom u kupoprodajnom deliriju, a mediji se, uz podgrijavanje konzumerističke groznice plaćenim i neplaćenim reklamama, posvećuju intenzivnom zbrajanju i oduzimanju “ivenata” iz 2013. kako bi izlučili jedan “događaj godine” ili barem top-listu “najznačajnijih događaja”. Pritom se koriste različiti kalkulatori: europski, remetinečki, ćirilični, obiteljski… No, nitko tko doista prati tokove naše medijski oblikovane stvarnosti, pa još uz to i razmišlja o onome što se zbiva i što se u medijima zbiva, ne bi mogao izdvojiti jedan jedini “događaj godine” niti bi mogao napraviti top-listu takvih događaja. Oslanjajući se na vlastitu memoriju, listajući stare novine, vrteći unatrag stranice internetskih portala, čačkajući po radiju i televiziji na zahtjev – čak i pažljiviji motritelj i mislitelj susreće se ponajprije s kaosom događaja, odnosno s medijskim kaosom iz kojega je teško iščitati što se sve dogodilo u prethodnoj godini i što bi u tome bilo najvažnije. Međutim, sama ta namjera obuhvaćanja prethodne godine na događajnoj razini, kao i namjera vrednovanja i hijerarhiziranja koja se na to veže, relativizira se kad pronađemo neki događaj koji smatramo važnim za društvo, za zajednicu, za sadašnji trenutak i za budućnost, a on ipak nije bio medijski zabilježen. Evo jednog takvog događaja iz protekle godine koji je bio, i to potpuno, medijski ignoriran.

U noći sa 27. na 28. kolovoza 2013. nekoliko hrvatskih aktivista Animal Liberation Fronta (ALF, Front za oslobođenje životinja) izvršilo je – kako kaže njihovo internetski posredovano priopćenje – “akciju oslobađanja jedne veće obitelji zarobljenih srna” na izletištu Ključić Brdo u blizini Zagreba. Aktivisti ALF-a prerezali su ogradu, nakon čega su srne otišle u šumu. Tri konja koja su također izašla kroz prerezanu ogradu vjerojatno su bila uspješno vraćena u krug “ekoimanja”, kako pretpostavljaju i ALF-ovci u svome priopćenju. A za “desetke nedužno zarobljenih osoba raznih vrsta, poput zečeva, svinja, kokoši, konja, ovaca itd.”, koje nisu mogli osloboditi, aktivisti ALF-a su “izuzetno zabrinuti jer je jasno da će prije ili kasnije biti zaklane”.

ALF je međunarodna, horizontalno organizirana mreža aktivista koji poduzimaju direktne akcije radi oslobođenja zatočenih, mučenih i za usmrćenje predviđenih ne-ljudskih životinja. ALF je radikalno krilo animalističkog pokreta, čiji je cilj da faktično oslobađa zarobljene i zlostavljane ne-ljudske životinje te da takvim akcijama šalje poruku o patnji i smrti milijuna ne-ljudskih živih bića koja antropocentrički kategoriziramo kao “životinje” usprkos tome što je i čovjek životinja te usprkos tome što je razlika između srne i čovjeka sasvim sigurno manja nego što je razlika između srne i vinske mušice.

U nas se ALF pojavljivao sporadično, tek nekoliko puta, ali tretman spomenute akcije ALF-a vrlo je znakovit. Ova akcija, kako je već rečeno, uopće nije zabilježena u medijima pa tako nije ni dospjela do javnosti, što su anticipirali i sami ALF-ovci u svom proglasu: “Ovakve oslobodilačke akcije policija i robovlasnici, ako je ikako moguće, uvijek skrivaju od javnosti kako bi spriječili mogućnost da i mnogi drugi građani, koji također, kao i mi, osjećaju svu nepravdu porobljavanja, uzgoja, iskorištavanja i klanja nedužnih životinja, budu inspirirani ovakvim oslobodilačkim akcijama”. Ovakve se akcije tabuiziraju jer su uznemirujuće za javnost budući da informiraju i šalju vrijednosnu poruku o stvarima o kojima većina ljudi ne želi razmišljati iako su očite (da klaonice imaju staklene zidove, većina bi ljudi bili vegetarijanci; da svatko sam mora ubiti kako bi jeo meso, mnogo bi manje ljudi jelo meso). U tom smislu ova akcija ALF-a istinski je subverzivna, destabilizirajuća i zato je nema u medijima, koji paze na balans koristi i šteta, zadovoljstva i nezadovoljstva, revolucije i reforme. Tek malo bolje prošla je akcija oslobađanja zatočenih tuna kod otoka Ugljana, u srpnju 2013., koju su izveli aktivisti “The Black Fish”, o kojoj su neki hrvatski mediji izvijestili, ali tek nakon što se svjetski popularni autor George Monbiot u engleskom “The Guardianu” osvrnuo na to.

“Prosječni Hrvat” odmahnuo bi, vjerojatno, na sve te vijesti i zapitao se kakve to veze ima s njegovom egzistencijom u kojoj je komad mesa sve rjeđa pojava zbog sve nižeg životnog standarda. Ali “prosječni Hrvat” i ne može početi razmišljati o “životinjskom pitanju” dok ne bude o tome dovoljno informiran. Informacije su zastrašujuće, koliko god nam brojke bile apstraktne. A i nema ih, nema preciznijih informacija, jer malo tko i traga za njima. Znamo, na primjer, da se danas u klaonicama u SAD-u ubije oko 400 milijuna životinja u manje od dva tjedna, da jedna uspješna klaonica dnevno zakolje oko 1600 krava i 1500 konja, a tjedno oko 150 tisuća svinja. Znamo da se u svijetu godišnje ubija oko devet i pol milijardi životinja godišnje, znači, oko 25 milijuna dnevno. Dnevno. Tjedno. Godišnje. Tisuće. Milijuni. Milijarde. Nepojmljivo. Ali stvarno. Premalo je mjesta u ovom novinskom okviru da bi se navele čak i osnovne činjenice o onome što se zbiva u nasilnome snošaju čovjeka s ne-ljudskim živim bićima, o sustavnom izrabljivanju, mučenju i istrebljivanju ne-ljudskih životinja. Informacije su svakome dostupne u beskrajnom medijskom oceanu, samo ih treba pronaći i samo treba imati motiv da ih se traži. Ovo je tek naznaka tog epohalnog problema, mala predbožićna poslanica upućena vjerujućima i nevjerujućima, ali posve u skladu s onom izrekom Isusa, čovjeka ili Sina Božjeg: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” Ti najmanji, najnemoćniji, najdiskriminiraniji i najtlačeniji nisu samo najmanji od ljudi nego i najmanji na svijetu – ne-ljudi, životinje. Njih bi se također, u božićnom ozračju, trebali sjetiti oni kojima je do Božića i Isusa stalo, i to ne samo onda kad završe na njihovu tanjuru.

Komentara 5

Avatar Sunčica
Sunčica
22:09 21.12.2013.

nehumano je mučiti životinje, jer se one, za razliku od ljudi, ne mogu braniti...na žalost ljudi danas zbog profita uništavaju prirodu i muče životinje...prvi put sam prije nekoliko godina na tal. TV vidjela u kakvim uvjetima se danas uzgajaju kokoši, u kokošinjcima pod umjetnim svjetlom danju i noću, u skučenom prostoru, zbijene jedna uz drugu, nemaju mjesta da se pomaknu za milimetar...i sve to kako bi nosile što više jaja...danas praktički postoje neke vrste konc. logora za životinje

DU
Deleted user
21:51 21.12.2013.

Bravo Hrvoje! Malo otrežnjenja i glas razuma u božićno-novogodišnjem samozaboravu ljudskih masa...

KP
koraljka.polacek
14:02 23.12.2013.

Odličan tekst. Svatko tko ima srce i razum zna da je 'meso' na tanjuru ustvari leš životinjice. Glad na svijetu ne bi ni postojala da nema globalne masovne farmske proizvodnje, pusti hektari stočne hrane kao i voda, troše se da bi ljudi imali 'meso' na tanjuru. (Hormone i kemiju neću ni spominjati) A moramo li to uopće jesti? Ne. Svi imamo izbor. Planeta ima dovoljno resursa da nas sve nahrani, a da imamo svijesti i milosti prema slabijima, ne bi od životinja radili mrtvo meso. Btw. ugljanske tune hvataju se premlade i one se ne stignu množiti, obnoviti riblji fond.. tako naše ribe idu u Japan, a naše more je sve siromašnije. Nadam se da ćemo uskoro malo evoluirati, prije nego dokraja uništimo i zagadimo planetu koju ostavljamo našoj djeci.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?