Hrvatska ima sreću da nam politička elita ima niz vrsnih ustavnopravnih stručnjaka. Da nam nije Peđe Grbina, Željka Jovanovića, Milanke Opačić, Milorada Pupovca, Vesne Pusić ili Nenada Stazića, tko zna kako bi nam izgledala ustavna demokracija. Što bi bilo da oni papagajskim ponavljanjem kako je tko postao ustavni sudac neukoj javnosti ustrajno ne naglašavaju važnost argumenata ad hominem, kad god im se ne svidi neka odluka Ustavnog suda.Posljednji put kad sastav Ustavnog suda vladajućima nije bio bitan bio je lani kad su ustavni suci političku elitu, pa i sebe, zaštitili oduzevši protuustavne istražiteljske ovlasti Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa. U svim kasnijim odlukama vladajući političari ustrajno su sugerirali da argumenti 12 ustavnih sudaca, od kojih je sedam doktora pravnih znanosti i jedan akademik, nisu važni, već ono što nam govori diplomirani pravnik sa skromnim odvjetničkim iskustvom i niz pravnih laika koji se za pravo zainteresiraju samo kad netko stane na put njihovoj samovolji.
Tako je bilo, uvijek zbog kršenja procedure, kad je ukinut Kurikulum zdravstvenog odgoja ili Pravilnik o znanstvenim znanjima, ili sva tri puta kad je riječ bila o referendumu o braku kad su pojedinci na vlasti bili u stanju Hrvatsku odvesti i u ustavnu krizu. Pri tomu su polazili od toga da je narod pametan i da njegovu volju treba poštovati samo kad na izborima njih biraju.“Kakav je sastav Ustavnog suda, potpuno je normalna i očekivana odluka”, sažela je potpredsjednica Vlade Milanka Opačić u lapidarnoj rečenici sva svoja politološka znanja. Dakako, nakon što je očito pomno proučila Ustav, iščitala odluke Ustavnog suda i proanalizirala europsku judikaturu na koju se i u toj svojoj odluci pozivaju ustavni suci, “opterećeni” opsesijom svoje predsjednice koja je o presudama Europskog suda za ljudska prava nedavno objavila knjigu na 1570 stranica i što se kao važan doprinos struci ističe i izvan hrvatskih granica.
Dakako, za komentar koji je dala, Opačić nije trebalo ni “spornu” odluku pročitati, već samo zloupotrijebiti svoju poziciju, medije i elementarnu logiku. Ispada da je za Vladu, koju Opačić predstavlja, nebitno što njihovi poslušnici u Saboru nisu tražili ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, već je sporno što potom Ustavni sud nije prekoračio ovlasti stavljajući se iznad Sabora i njegove odluke da ne dovodi u pitanje ustavnost referenduma. Nasuprot Opačić, neki vladajući političari skrivajući svoju stručnost u anonimnosti, tvrde da je Ustavni sud prekoračio svoje ovlasti kad se pozvao na stavove Venecijanske komisije, savjetodavnog tijela Vijeća Europe za ustavna pitanja. Čak i kad se Sabor prema Ustavu ponaša kao razbojnik pa ne poštuje ni elementarnu demokratsku proceduru izmjene Ustava, čuvar Ustava bi na takav politički prepad “ustavotvorca”, kažu, trebao zažmiriti.
A kad ustavni suci zaštite Ustav, potpredsjednik Sabora Stazić im kaže da ne zaslužuju njegovo poštovanje.I to je jasan pokazatelj da nije pitanje je li Ustavni sud prekoračio ovlasti, kako to podmeću zastupnici “ustavotvorca” Zorana Milanovića, već zar se baš do sljedećih izbora mora trpjeti ismijavanje institucija i vladavine prava kako to čine predsjednik i pojedini članovi saborskog Odbora za Ustav. Osobito ako se to čini kako bi pod svaku cijenu izmjene Ustava stupile na snagu prije nego europski uhidbeni nalog za Josipa Perkovića.
Odlican clanak! Mene posebno zabrinjavaju Milanoviceve izjave da nije Ustavni sud tumac Ustava, nego Sabor. Nisam pravnik, ali mislim da je to besmislica. To bi znacilo da se u jednom trenutku u Saboru moze naci "drustvo" koje trgovinom po principu "ja tebi, ti meni" mijenja i tumaci Ustav. Na primjer, jedna frakcija kaze neka u Ustav udje recenica kojom bi se zastitilo stare udbase. Druga kaze: "U redu, ali neka se onda promijene pravila referenduma". Treca frakcija kaze: "I ja sam za te promjene, ali samo ako se napravi regionalni preustroj". Tako niti za jednu od tih promjena ne postoji stvarna dvotrecinska volja, ali sve tri promjene "prolaze" u paketu. Svaka od frakcija ce se kasnije hvaliti svojim parcijalnim ostvarenjem, a niti jedan od njih nece preuzeti odgovornost za sveukupni nered koji naprave i u Ustavu i u drustvu opcenito. Svaka slicnost sa stvarnim stanjem u Saboru je "slucajna".