Nespokoj i strepnja obuzeli su me od trenutka kad sam čuo prve neslužbene rezultate referenduma. Pod dojmom sam Severininih apela. U ušima mi zvoni njezino: “Ako budete šutjeli, sutra će doći po vas jer ste Dalmatinac u Zagrebu...” Moj život prije i poslije referenduma neće biti isti. Dakako, ne zbog toga što je moj brak dobio i ustavnu aureolu, već stoga što ću sada svaki put kad čujem zvonce na vratima stana kao Pavlovljev pas pod dojmom Severininih teza strepiti jesu li ćudoredni odredi Željke Markić došli po mene.
Uvjerljiva većina Hrvatske očito se ipak ne boji Sodome i Gomore kojima su ih zastrašivali mediji, političari i brojni opinion-makeri. Kakav bi tek odaziv bio da dominantni pristup kampanji “glasujte protiv” nije bio tako agresivan i radikalan, nerijetko obogaćen govorom mržnje. Ni toliko građana ne bi se odazvalo referendumskom pozivu da se Igor Kolman, Nenad Stazić, Vesna Pusić, Severina i Mile Kekin nisu tako trudili isprovocirati i indiferentne među “zatucanima”, “nacistima”, “fašistima”.
Stoga su se na nekim gay portalima i mogle čitati zamolbe političarima i ministrima da se radije ne zalažu za njih. I tumačenja protivnika referenduma kako se ništa bitno neće promijeniti uzelo je svoj danak u izlaznosti kao i dominantna poruka da će se uzaludno potrošiti 45 do 50 milijuna kuna. I tako za uvjerljivu većinu građana referendumsko pitanje nije bilo dovoljno politički stimulativno jer se ustavnim definiranjem braka malo ili ništa ne dobiva, malo ili ništa ne gubi. No, svi smo znali pravila referenduma i narod je odlučio onako kako je odlučio. Dakle, i oni koji su izišli i oni koji nisu.
Poučeni svime što se događalo nadajmo se da se više nikad ni jedan referendum neće održati na tako anarhičan način. Iako su mediji na kraju referenduma ispisali lijepu epizodu o solidarnosti i slobodi medija, to ne može zasjeniti činjenicu da je u medijskoj kampanji bilo svega i svačega, pa i gaženja ljudskog dostojanstva uz gorljivu podršku političke elite, a ponajmanje informacija. Više informacija o referendumu, braku, partnerstvu i homoseksualnosti ponudio je jedan intervju s kolegom Draženom Ilinčićem koji kaže “sve svoditi pod naziv brak smanjuje našu različitost” nego poveći dio višetjedne kampanje nekih medija.
Sada je odgovornost na vladajućoj politici da zakonski što prije pravno uredi prava istospolnih zajednica za koja su zakinute, vodeći brigu o tome da Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud štite njihov obiteljski život. Tek tada moći će se reći da je na referendumu zapravo pobijedila različitost.
>>Sve o referendumu o braku čitajte u našem specijalu
Baš je objektivan. Meni se posebno sviđa citiranje Severine...ipak je ona hrvatska moralna vertikala. Smiješno. Jasno je što je brak, zajednica muškarca i žene, temelj za stvaranje obitelji i društva. To je brak. Tako je od postanka svijeta,