Iako mu je 69 godina, Mato Poljanac iz Kaptola i dalje je aktivni vatrogasac mjesnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Iza sebe ima već 48 godina vatrogasnog staža. A otkad zna za sebe, jedino što je želio jest biti vatrogasac.
– Ja sam zapravo postao vatrogasac već sa šest godina, nisam još ni u školu išao. U mom susjedstvu je bilo mladih vatrogasaca koje sam često gledao kako gase vatru. To mi se jako svidjelo i htio sam isprobati kako se vatra gasi. Uzeo sam iz kuće šibice, zapalio hrpu slame te s kanticom otišao do potoka po vodu. Dok sam ja došao, vatra se razgorjela, prešla je malo i na svinjac, a moji susjedi koji su bili vatrogasci dotrčali su i ugasili vatru. Kada sam to vidio, pobjegao sam jer sam znao što me čeka, a kada sam došao kući, dobio sam batine od mame – prisjeća se svoje prve ''vatrogasne intervencije'' Mato Poljanac, poznat širom Požeštine kao vrstan majstor zidar.
Već nakon pet godina vatrogasnog staža Mato je poslan na obuku nakon koje je postao dugogodišnji zapovjednik mjesnog vatrogasnog društva. Bio je i dugogodišnji član Upravnog odbora, a trenutačno je u NO. Sudjelovao je u brojnim gašenjima požara, ne sjeća im se ni broja. – Bilo je i kritičnih požara. Sjećam se kada je grom opalio u vojni sjenjak u Požegi, što je izazvalo požar, a bila je strašna oluja i nevrijeme. Pamtim još jedan sličan požar u Golom Brdu koji se isto dogodio po nevremenu kada je grom udario u štalu. Tada je nastala velika šteta jer se uslijed požara junad ugušila. Nedugo nakon toga u Kaptolu je gorila jedna štala i ugušila se krava, a veliki požar imali smo i kod obitelji Tomić i Švarc kada su im kuće gotovo do temelja izgorjele. Nama je posebno drago da nismo imali ljudskih žrtava – kaže Poljanac koji je uvjeren da će biti vatrogasac dok ne umre.
Drago mu je što ima i nasljednika u obitelji jer sin Mihael, koji se uključio još kao osnovnoškolac po povratku s fakulteta nastavio je svoj vatrogasni staž, a sada je i tajnik kaptolačkog DVD-a.
