Ako mu kritičari možda i ne bi jednoglasno dodijelili titulu najboljeg
filmskog redatelja svih vremena, zacijelo bi se jednodušno izjasnili
kako je posrijedi najkarizmatičniji od svih koji su ikad stali iza
filmske kamere da bi stvorili čarobnu iluziju pokretnih slika. Naravno,
riječ je o Alfredu Hitchcocku (1899 1980), nenadmašnom majstoru filmske
napetosti i jeze.
No, veliki Hitch nije bio samo sjajan filmaš, autor kojemu je uspjelo
ostvariti remek-djela filmske umjetnosti kakva su "Nazovi M radi
umorstva", "Nepoznati iz Nord-ekspresa", "Prozor u dvorište",
"Vrtoglavica", "Sjever sjeverozapad", "Psiho", "Ptice" (a sve
onako usput, trudeći se, kako je sam uvijek isticao, tek zabaviti
gledatelje!). U još moćnijem, televizijskom mediju puno je desetljeće,
od 1955. do 1965. godine, bio neprijeporni vladar zahvaljujući dvjema
kriminalističkim serijama, najprije polusatnih, a poslije jednosatnih
epizoda ("Alfred Hitchcock vam predstavlja" i "Sat s Alfredom
Hitchcockom").
U Hitchcockovu odabiru (a neke i u njegovoj režiji) te su krimi
minijature osvajale publiku diljem svijeta. Ni tu, međutim, nije bio
kraj Hitchcockovoj medijskoj svestranosti: u njegovu izboru pojavilo se
i nekoliko svezaka antologijskih kriminalističkih priča poznatih
suvremenih autora toga žanra. Sutra kao treća kriminalistička knjiga u
drugom kolu Večernjakove biblioteke izlazi upravo takav Hitckcockov
odabir.
Naslovljena hičkokovski "Priče za nesanicu", treća naša knjiga iz ovoga
kola donosi deset malih remek-djela pripovjedačkoga umijeća Hitchcocku
srodnih duša: Jacka Ritchieja, Garyja Brandnera, Harolda Q. Masura,
Johna D. MacDonalda, Brycea Waltona, Michaela Gilberta, Billa
Pronzinija i Jacquesa Futrellea. Hoće li pakleni stroj iz prve priče
eksplodirati u gradonačelnikovu uredu? Tko su "kojoti" iz druge? Je li
ugledni federalni sudac iz treće ubijen ili si je sam oduzeo život? Tko
je u četvrtoj zarinuo mač u tijelo poznatoga znanstvenika? Zašto je
neustrašivi lovac u afričkoj savani iz pete priče dobio nadimak "čovjek
koji ismijava lavove"? Kako se obogatio naizgled skromni javni
bilježnik u šestoj? Je li tri kućanice u jednom popodnevu u San
Franciscu doista ubio čovjek koji policiji upravo to tvrdi u sedmoj
priči? Tko odaje poslovne tajne poznatog bankara iz osme? Kakve se
čarobne moći kriju u dvolitarskoj boci šampanjca, "junaku" devete? Tko
je automobilom naletio na dr. Butlera iz desete priče?
Uznemirujuće, zabavne, domišljate, duhovite to su epiteti što se
mogu vezati uza svaku uvrštenu priču. Zaspati dok ih čitate, jamačno
nećete, jer sve se doimaju kao da su se njihovi autori pridržavali
često citirane Hitchcockove misli: "Krimić je stvarni život iz kojega
su izostavljeni dosadni dijelovi".
Šok na filmu, mir u obitelji
Filmski sinonim za strah, šok, umorstvo, napetost, Hitchcock je u privatnom životu bio prava suprotnost. Kad je 1922. snimao svoj prvi film "Broj trinaest", upoznao je ženu svog života Almu Reville, producenticu i scenaristicu. Vjenčali su se 1926. i otada bili ne samo nerazdvojan bračni par nego i filmski suradnici. I njihova kći Patricia radila je na filmu: glumila je i u očevim ostvarenjima, "Psihu" i "Nepoznatom iz Nord-ekspresa". Obitelj je živjela mirno i nimalo raskošno. (M. J.)
