Bila je gluha noć 8. studenog 1939. kad je na njemačkoj granici nedaleko od Bodenskog jezera policija prilikom rutinskog obilaska zatekla muškarca u pokušaju bijega prema Švicarskoj. Bio je znojan, dehidriran i usplahiren, a prilikom pretrage njegove odjeće pronašli su plan za izradu bombe i kartu s prostornim uređenjem jedne minhenske pivnice. A upravo u toj pivnici, nekoliko sati prije, pokušan je atentat na njemačkog kancelara Adolfa Hitlera.
Htio je zaustaviti rat
Toga dana firer je sljedbenicima držao svoj tradicionalni govor koji bi znao potrajati i po nekoliko sati, no prijetila je gusta magla pa je protokol nagovorio Hitlera da svečanost skrati te da, umjesto na avion koji nije mogao poletjeti, sjedne u vlak kako bi do jutra stigao u Berlin. Bilo je nekoliko minuta nakon 21 sat kada je Hitler napustio minhensku pivnicu Bügerbräukeller. Trinaest minuta kasnije, strahovita eksplozija pretvorila ju je u prah. Više od 150 štapina za kamenolome, podmetnutih u nosivi stup iznad govornice, eksplodiralo je i urušilo svod dvorane. Ranjeno je 60 nacista, a poginulo osam građana, uključujući frulaša i konobaricu. Vijest o atentatu Hitlera je zatekla u vlaku negdje oko Nürnberga.
"Ovo je još jedan dokaz da me Providnost čuva za moje nakane", kazao je tada.
Od njegovih nakana Europa se, kao što je poznato, oporavljala desetljećima, no premalo se zna da je tek 13 minuta dijelilo Georga Elsera od toga da zauvijek promijeni tijek povijesti. Da, upravo tako zvao se 36-godišnji nesretnik uhićen na njemačko-švicarskoj granici, po zanimanju tesar, koji je sedam desetljeća kasnije poslužio kao inspiracija za film "Elser" Olivera Hirschbiegela, koji se upravo prikazuje na Zagreb Film Festivalu.
Njemački redatelj koji je već ranije uprizorio interes za nacističkog vođu u briljantnom, nagrađivanom filmu "Hitler: Konačni pad", ovaj put fokusiran je na društveno-politički kontekst uspona nacizma. Do atentata, Elser jedva da je bio politički aktivan. Ljevičar i sindikalist, glasovao je za komunističku partiju, ali nikada nije bio njen član. Podrijetlom iz gradića Königsbronn u Württembergu, dijete iz problematične obitelji koje je odrastalo uz oca sklona alkoholu, dane je provodio jureći za suknjama, sve dok se nije zagledao u udanu ženu u čijoj je kući bio podstanar, koja je kasnije ilegalno pobacila njegovo dijete. Često je mijenjao poslove: radio je kao tesar, mehaničar u tvornici satova, u kamenolomu i čeličani. Stečena znanja bila su mu od pomoći kada je 1938. počeo sklapati svoju paklenu napravu.
Hitler, koji je volio za sebe misliti da ga smatraju herojem među radničkom klasom, u početku nije želio vjerovati da je seoski tesar bio njegov atentator.
– Elser mi je strastveno govorio o tome kako za mase u svijetu rat znači glad, mizeriju i smrt milijuna. Nije bio pacifist u uobičajenom smislu te riječi, razmišljao je veoma jednostavno: Hitler je rat, i ako on ode, nastat će mir – kazao je kasnije Arthur Nebe, oficir koji ga je ispitivao. Tijekom strašnih tortura koje je prolazio u Gestapu tvrdio je da mu je namjera bila spriječiti rat. Nacistička vlast zatrovala je susjede po selu, a neke njegove prijatelje ljevičare odvela je i likvidirala policija. Dozlogrdilo mu je to gledati. Smatrao je da se nešto mora poduzeti kako bi se to zaustavilo.
Dugo zaboravljen junak
I poduzeo je. Metalni dijelovi iz urarije, štapini iz kamenoloma, upaljači iz metalske tvornice te obrtnička vještina bili su dostatni Elseru da u petnaestak mjeseci sastavi tempiranu bombu. Dio njegova plana bili su i izvidi na lokaciji. Puna dva mjeseca Elser je dolazio u minhensku pivnicu prije zatvaranja, naručivao bi pivo i potom se skrivao do fajrunta da bi tijekom noći dubio rupu u zidu i sastavljao mehanizam. No, njegov savršeni plan izjalovio se zbog fatalnih 13 minuta.
Kada je Gestapo detektirao Elsera kao počinitelja, nacisti nisu vjerovali da je neuki tesar sam osmislio pakleni plan. Temeljem Hitlerova naloga da se upotrijebe sva sredstva, uključujući batine, drogu i hipnozu, iz Elsera u konačnici nisu izvukli ama baš ništa. Nakon uhićenja, Georg Elser poživio je neočekivano dugo, čak šest godina. Skončao je u Dachauu, ubijen metkom u vrat, prema zapovijedi osobno Adolfa Hitlera tog 9. travnja 1945., samo 20 dana prije no što je američka vojska oslobodila logor.
Njemački tesar koji je umalo ispisao neku drukčiju, bolju povijest Europe, dugo je bio zaboravljen. Zahvaljujući građanskoj inicijativi "Georg Elser" koja godinama ulaže mnogo truda da ne padne u zaborav, diljem Njemačke niču ulice, škole i trgovi koji nose njegovo ime. U nekoliko gradova postavljeni su i spomenici, a 2011. u središtu Berlina podignuta je i čelična skulptura visoka 17 metara koja ocrtava njegov profil, na križanju ulica Wilhelmstraße i An der Kolonnade, gdje se nekada nalazio firerov ured.
U blizini se u doba nacističke Njemačke nalazila i središnjica Gestapa, u kojoj je Georg Elser saslušavan nakon atentata. Film "Elser" iz radionice uglednog njemačkog redatelja još je jedan monumentalni spomenik njemu u čast.
>>Kako su jednim udarcem srušeni mitovi o klasnoj borbi i Edipovu kompleksu
je hitler je kriv za sve, samo njegovi neprijatelji i čuveni antifašisti nisu krivi za ništa. nego jel ste se dogovorili drugovi, kako to da je rat zbog poljske proglašen samo jednom "okupatoru" Adolfu, a ne i drugu Viserijenoviću, nisu li njih dva u istom momentu "podjelili" poljsku između sebe, i kako to vaša antifašistička logika objašnjava, da je samo Adolfu od strane Francuske i VBritanije te kasnije SAD proglašen rat, a nikada Staljinu, ja ću vam reći kako, zato jer su navedeni htjeli uništit samo njemačku i hitlera, a nikada boljševički SSSR i Staljina, kojeg su i prije nego je Hitler išta napravio nažao bilo kome u europi, smatrali svojom saveznikom s kojim će uništit hitlera i njemačku. pametnom dosta, za ostale tu je večernji i čuveno hr novinarstvo koje mi liči ko na savezničko sjeverno korejski pamflet propgandista, a kako nam je lijepo u antihitlerovoj europi vidimo danas, i da osjećamo posljedice samo ne hitlerove tiranije, već hitlerovog poraza. jer da je on pobjedio, danas sigurno ovako šizofreni i retardirani političari ne bi vladali europom i hrvatskom.