Hrvatska je zemlja u kojoj je registrirano više od 100 stranaka a samo su njih deset parlamentarne. Sve ostale životare i sanjaju o prelasku izbornoga praga i ulasku u Sabor. Za svake se predsjedničke izbore kandidira od osam do deset kandidata. Dosad smo se odlučivali među tridesetak predsjedničkih kandidata a na proteklim se parlamentarnim izborima za stranke i nezavisne liste kandidiralo više od četiri tisuće kandidata.
Jednostavna računica pokazuje da se na proteklih pet parlamentarnih izbora kandidiralo oko 20 tisuća ljudi. Dakle, svi kandidati stali bi u jedan grad srednje veličine. Dodaju li se tome kandidati na lokalnoj razini, može se reći da se na jednim izborima kandidira kandidata koliko, primjerice, Križevci imaju stanovnika.
Unosan posao
Politika je za mnoge u međuvremenu od borbe za opće dobro prerasla u vrlo unosan posao. Još se pamti izjava jednog istaknutoga političara, koji je rekao, nakon što je odradio dva saborska mandata, da mu je imperativ ostati u politici jer je u međuvremenu zaboravio raditi ono za što se školovao na dvama fakultetima.
A takav stav političara upravo izaziva sve veću apstinenciju među biračima i njihov prijezir prema političarima. Prošla su vremena kada su ljudi hrlili na izbore u visokom postotku, kao što je bilo s referendumom o raskidanju svih veza Hrvatske sa SFRJ ili prvim parlamentarnim izborima. Danas je postotak izlazaka građana na izbore sve niži jer građani nemaju osjećaj da njihovo glasovanje bitno mijenja njihovu sudbinu te da su oni ti koji odlučuju.
“Paloma stranke”
Na proteklim predsjedničkim izborima glasovalo je nešto više od 50 posto ukupno upisanih birača. Zanimljivo je da je na predsjedničkim izborima 1992. glasovalo 75 posto upisanih birača a biralo se između osam kandidata, dr. Franje Tuđmana, Dražena Budiše, dr. Savke Dapčević-Kučar, Dobroslava Parage, Silvija Degena, dr. Marka Veselice, dr. Ivana Cesara i dr. Antuna Vujića.Već 1997., na drugim predsjedničkim izborima, glasovalo je 55 posto ukupnog broja birača a na izborima 2000. godine 61 posto. Ono što je zanimljivije od odziva birača na birališta struktura je ljudi koji su se kandidirali.
Bilo je među njima pjesnika, poduzetnika, pjevača, profesora, odvjetnika. No posljednji predsjednički izbori iznjedrili su i kandidate koji su više spadali u “čudake” nego u ozbiljne kandidate. Nizak broj potpisa građana potrebnih za kandidaturu otvorio je vrata mnogima da se kandidiraju za predsjednika države. Jedna su od zanimljivosti proteklih parlamentarnih izbora neovisni kandidati i njihove liste. Prije su umjesto toga nicale razne stranke kao gljive. Bio je poznat trend osnivanja raznih stranaka pred parlamentarne izbore.
To su bile tzv. “paloma stranke” čiji je rok upotrebe bio vrlo kratak, a cilj im je bio promocija pojedinih ljudi koji su izišli iz nekih stranaka ili su bili željni političke moći i medijske pažnje. Naravno, bilo je situacija kad su takve osobe naglo zabljesnule i nakon toga nestale. Primjera je mnogo, od Ivana Keglevića, Doris Košte, Vladimira Bebića, koji je u nekoliko navrata, nakon što je postao nezavinski kandidat, neuspješno pokušavao ući u Sabor.
Još jedna Vesna
Zanimljiv je pokušaj Borisa Mikšića koji je zabljusnuo na proteklim predsjedničkim izborima. Vesni Kanižaj, nekadašnjoj sindikalnoj čelnici, također je propao pokušaj kandidature za čelo države. Među njima su i Tomislav Petrak, Mladen Kešer, Miroslav Rajh, Stjepan Gnječ, Anto Kovačević, Josip Kokić, Kristijan Ptičar i mnogi drugi pretendenti na Pantovčak. I Markov je trg mnogima bio izazov. Vidjeli su se kao saborski zastupnici i narodni spasioci. Neki od njih idealistički su, poput Siniše Vuce, išli sa svojim nezavisnim listama.
Leteći cirkus
Drugi su sve shvaćali kao leteći cirkus i dobru zabavu te mogućnost prezentiranja sebe i obitelji na televiziji jer su im liste uglavnom popunjavali članovi šire obitelji, dok su treći sanjali o dobroj zastupničkoj plaći i povlasticama. Posve je jasno da mnogi kandidati za zastupnike ili predsjednika države u tome vide dobar način za promociju i izlazak iz anonimnosti. Mnogi od njih nisu previše tužni kada propadnu kao kandidati i zato najavljuju i ubuduće svoju utrku za ta mjesta, unatoč lošim rezultatima.
Miroslav Ćiro Blažević ponovno u politici
– Ponovno ću se aktivirati u politici i naravno kandidirati, ali je još rano otkriti za koje mjesto – kaže Miroslav Ćiro Blažević, proslavljeni trener vatrenih i jedan od 13 predsjedničkih kandidata na proteklim izborima.
– Jadan je onaj političar koji misli da će trajati dovijeka. Nesretni su to ljudi kad shvate da više nisu na vlasti. No kada su na vlasti, ne shvaćaju da je vlast prolazna – tvrdi Ćiro.
– Politika je zanat kao i svaki drugi, a ja nisam političar. Nisam budala da ne znam kako nisam svladao taj zanat –iskreno će Ćiro Blažević. – Imam velik broj prijatelja u politici i već sada mogu predvidjeti tko će od njih biti sretan, a tko nesretan starac. Oni koji shvate politiku i moć kao prolaznost, bit će sretni, a drugi će ostarjeti isfrustrirani – zaključio je.
