Nova stečajna upraviteljica Jadrankamena Anči Bašić i u Pučišćima je u srijedu imala "toplu dobrodošlicu" – masa radnika predvođena sindikalcima divljački je napala njeno vozilo, udarala po haubi, ljuljala ga, vrijeđala je. Anči Bašić na Brač je otišla sama, bez kordona policije kojom se okružio njezin prethodnik. Smatrala je da neće biti problema jer je došla potvrditi potraživanja radnika kako bi što prije došli do svog novca, ali s Brača se ipak vratila neobavljena posla.
Zbog čega ste bili u Pučišćima?
– Prema Stečajnom zakonu, obavijestila sam radnike da ću izraditi prijave njihovih tražbina prema podacima iz knjigovodstva društva. Donijela sam ih njima na potpis, da provjere i vide ima li što s čime se ne slažu. Oni moraju to dobiti i potpisati kako bi postali stečajni vjerovnici. Nisam mislila da će se stvoriti problem, jer to su njihove tražbine. Obavijestila sam i odvjetnicu radnika i pozvala je da i ona dođe.
Jeste li znali da vas ne žele u Pučišćima?
– Znala sam zbog poziva medija. Otišla sam prvim trajektom i službenim vozilom Jadrankamena na koje imam pravo. Mislila sam: mogu ljudi negodovati, ali znaju da sam tu da bi oni ostvarili svoja prava. No, vidjeli ste, nije se moglo razgovarati.
Zastupa li Tonči Drpić sve radnike ili ima i onih koji su prihvatili prijave tražbina?
– Naravno da ih ima, oko polovica ljudi ih je potpisala, ali u drugim pogonima, izvan Pučišća. Žao mi je što ova situacija dovodi i do raskola u tvrtki.
Što ćete dalje?
– Obavijestit ću Trgovački sud da nisam mogla obaviti dužnost, a on će odlučiti što dalje.
Što će biti s potraživanjima radnika?
– Ne mogu prijaviti potraživanja ljudi koji ih nisu potpisali. Takav je zakon koji ne prihvaćaju, kao ni odluku suda ni stečaj. I jučer sam im rekla da na ročištu vjerovnika mogu mijenjati odluke i utjecati na njih.
Zamjeraju vam suradnju s direktorima koji su firmu doveli do stečaja i s načelnikom općine koji je protiv njih.
– Ja moram razgovarati s ljudima koji su u Jadrankamenu zaduženi za neke poslove. Ne mogu s Drpićem i Markom Eterovićem razgovarati o rezultatima i knjiženjima, oni za to nisu kompetentni. Općina je vjerovnik, načelnik je u Odboru vjerovnika.
I kazneno su vas prijavili da ste ukrali dva kamiona kamena.
– Željela sam da se nastavi proizvodnja i prodaja. Trebalo je povući s Brača količinu robe koja ide u prodaju, a oni su prijavili krađu.
Nejasno je što se danas uopće događa u Jadrankamenu. Tonči Drpić vam zamjera što niste pokrenuli proizvodnju, a onda kaže da oni idu u tvornicu raditi. Radi li Jadrankamen ili ne?
– Ljudi koji su ovlašteni da pokrenu proizvodnju samo su jednim dijelom uspjeli jer ih na svaki način opstruiraju. Svako jutro moram zvati policiju jer ne daju da kamion izađe. Bilo bi najgore da se pogon ugasi.
Zamjeraju vam i jer ste im podijelili otkaze.
– Radnici koji postaju vjerovnici imaju pravo na otpremnine i ostalo. Poslije im se po odluci odbora vjerovnika daju ugovori o radu na određeno vrijeme, naravno, ne svima. Tako to ide.
Hoćete li opet u Pučišća?
– Ne. Dočekali su me glasno, bezobrazno i neugodno, skrivajući se iza žena i djece. Mislila sam i da će me udariti. Učinila sam sve što sam mogla.
Hoćete li dati ostavku?
– Neću.
Što više čitam o ovoj Ludoj kući sve manje razumijem. Ovi KAO hoće da rade, o ovi drugi KAO hoće da im pomognu. A pogoni KAO stoje... KAO to je posao s perspektivom a KAO donio je ogromne gubitke. Ne, ne zaj"eba"jem se. Priča je tužna i nije za šalu. Ali da mije jasno - nije. Nek im Bog bude u pomoći...