Na 20. godišnjicu referenduma na kojem se 23. prosinca 1990. godine 95 posto glasača, odnosno 88,5 posto svih birača izjasnilo za samostalnu Sloveniju, dnevnik Delo, odnosno njegovo nedjeljno izdanje Nedelo, proveo je anketu i došao do spoznaje da se za gotovo šezdeset posto starijih od 40 godina očekivanja od samostalnosti nisu ispunila!
Veće su osobne slobode
Čak i polovica starijih od trideset godina, među kojima su i oni koji su za osamostaljenja još bili djeca, smatra da je život u Sloveniji danas lošiji nego u SFRJ.
Najmanje su razočarani životom u samostalnoj Sloveniji zaposleni, oni s visokom naobrazbom i općenito ljudi u četrdesetim godinama, a uvjerljivo je najviše nezadovoljnih, čak 74 posto, među pristalicama vladajućih Socijalnih demokrata premijera Boruta Pahora.
Loša su zdravstvena prava
Na pitanja anketara, postavljena starijima od trideset godina, na kojim je područjima Slovenija nazadovala ili napredovala, 55 posto slaže se da je danas bolje stanje samo glede osobnih sloboda, a čak 80 posto misli da je najgore stanje na području radničkih prava, ali i svim ostalima: zdravstvu, gospodarstvu, društvenim vrijednostima i politici.
Delo donosi i razmišljanje studenta novinarstva Tibora Rutara, rođenog 1989. “Nemam se na što potužiti. Ipak, učitelji su nam u školi nostalgično govorili o Jugoslaviji, zbog veće povezanosti među narodima, ali i toga što su svi imali siguran posao. I u obitelji čujem da je kod nas bilo mnogo bolje nego recimo u SSSR-u, a i zdravstveno osiguranje bilo je jako dobro. Mog su djeda o trošku države na presađivanje bubrega vozili u Francusku, a danas bi vjerojatno prije umro nego dočekao operaciju”, kaže mladić i zaključuje: “Za prošlim smo uvijek nostalgični, ali valjda nije golema većina bez razloga glasovala za samostalnost!”
atrpimir je tipican primjer ljudi koji od drveta ne vide sumu. sve je tocno sto je on napisao, ali ... To sto on opisuje je rezultat pocetka raspada one zajednicke drzave. Nitko ne kaze da je ta drzava bila raj, daleko od toga. Ali je bila najbolja moguca ulaznica u EU. Da je bilo pameti. Ali nije! A da jeste tih kasnih osamdesetih, danas bi vec 20 godina bili u EU, kao jedna respektabilna clanica, sa tezinskim faktorom daleko vecim nego ce ga ikada imati bilo koja od novostvorenih drzavica. A kao clanica EU zasigurno bi i slika drzave bila sasvim drugacija od one koju opisuje atrpimir. Ali, lokalni provincijalni mocnici su izabrali drugaciji put. Nije opce bilo tesko indoktrinirati mase ... i sta smo dobili? Poslednjih 20 godina tezimo ulasku u EU, jurimo mrkvu koja nam je ispred nosa a pri tom imamo 200.000 ubijenih milione raseljenih, unistenu privredu, rkiminal i lokalne tajkune. I ... umal da zaboravim ... 7 predsjednika, 7 drzavnih aparata, 7 veleposlanstava u Londonu, i 7 puta veci spoljasnji dug od one \"tamnice naroda\". A nije nam prijala jer se \"onda\" zivjelo na kredit!!! Hrvatska je duzna 45 milijardi € sa svojih 4,5 milijuma stanovnika - 10.000€ po glavi, staroj ili novorodjenoj. Ona \"zajednicka\" drzava je bila duzna 25 milijardi $ sa 25 miliona stanovnika - 1000$ po stanovniku - pa me sada zivo zanima tko zivi na kredit. Tezimo EU, sustavu bez granica, sa jedinstvenom valutom, jedinstvenim trzistem radne snage ... pa zar to nismo imali. I ako sve bude islo po planu ... imati cemo to opet ... bez granica. Dobili smo nesto sto smo imali samo ... nedostaje nam 200.000 ljudi. I ... malo je drugacija raspodela moci nego je bila onda. A zar to i nije bio glavni cilj? Uostalom pitajte Sanadera i njemu slicne. Ovo i jeste osveta ponavljaca.