Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski obratio se u utorak, preko video linka, britanskim zastupnicima u Londonu, kao prvi šef neke države uopće, i požnjeo ovacije za svoje riječi: “Nastavit ćemo se boriti za svoju zemlju pod svaku cijenu. Borit ćemo se u šumama, na plažama, na ulicama”… Nisu to, naravno, bile njegove riječi, i zato su ih Britanci odmah prepoznali. To je najslavniji dio jednog od tri najslavnija govora britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla, izrečena u tom istom parlamentu 4. 7. 1940., nakon njihove vojne katastrofe u Dunkirku. Legenda kaže da se po završetku govora, dok se orio pljesak zastupnika, okrenuo suradniku i rekao: “Borit ćemo se protiv njih razbijenim grlićima boca jer to je jebeno sve što imamo”.
Prvi govor održao je Churchill 13. 5. 1940., kada je obećao sunarodnjacima “krv, muku, suze i znoj”. Bilo je to njegovo prvo službeno obraćanje kao premijera, a bio je izabran naglo, nakon što su Nijemci napali Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg. Govor je bio izvrstan, ali Churchill je osjećao da nisu svi njegovi konzervativci uvjereni da se treba boriti. Drugi govor, o borbi na plažama, bio je izgovoren očajnoj naciji. Churchill nije ništa prešutio o rasapu britanske vojske, odao je priznanje hrabrosti Nijemaca, priznao je gubitke od 30.000 ljudi, pa je čak natuknuo i mogućnost da Britanija bude pokorena – no da će sile novog poretka zacijelo na kraju pobijediti stari. Treći govor održao je 18. 7. 1940., nakon što je Francuska priznala poraz, pozvavši naciju da budu na visini zadataka. Podsjetio je Engleze na Prvi svjetski rat koji im nije donio ništa osim nesreća i razočaranja, ali im je “ipak na kraju moral bio viši nego Nijemcima koji su išli od jednog napadačkog trijumfa do drugog”; nitko nije znao kako će pobijediti, sve dok se, “iznenada i neočekivano, njihov strašni neprijatelj nije urušio pred njima”.
To je točno situacija Zelenskog: izložen je nezaustavljivoj navali dobro opremljenog i nemilosrdnog neprijatelja, koji ide od jednog napadačkog trijumfa do drugoga; nema saveznika, nema oružja, nema nikakve perspektive osim nesreća i razočaranja; nema što ponuditi osim krvi, muke, znoja i suza; zna samo jedno: bude li se strašni neprijatelj ikada urušio, to će dočekati samo oni koji se neće predati. Putin je višekratno ponavljao da odlazi denacificirati Ukrajinu, a sad ga je protivnik spretnom rokadom prebacio baš u naručje Hitlera. Iako su imenjaci, potpuno su različiti: jedan je bivši glumac, što znači da je naviknut na svjetla pozornice, drugi je bio špijun, što znači da više voli raditi u sjeni; Zelenski svojeg ministra obrane grli, Putin suradnike drži na tolikom razmaku da ga se ni u troskoku ne može savladati; Zelenski je u jednostavnoj uniformi, Putin u odijelu, bijeloj košulji i s tijesno vezanom kravatom; Volodimir redovno objavljuje gdje je, Vladimir je na tajnoj lokaciji; Ukrajinac se javlja iz ruševina, Rus iz divovskog mauzoleja; predsjednik Rusije daje priopćenja, predsjednik Ukrajine tvita.
Churchillov govor bio je za današnje pojmove golem, četiri puta duži od ovog članka; Zelenski je shvatio da mu trebaju samo dvije rečenice. Churchill je, kao i Zelenski, prije rata bio nepopularan, ali ljudi su osjetili da misli što kaže. Engleska književnica i novinarka Victoria Mary Sackville-West zapisala je da se ježila od Churchillovih govora jer je iza njih stajala golema odlučnost, poput velike tvrđave. Odlučnost se, doduše, vidi i na kamenom licu Putina, ali on nema sposobnost da oduševljenje prenese na druge. Nastupa usiljeno, okružen ljudima koji ga promatraju sa stravom; pokušava nadzirati svaku riječ, ali mu to ne pomaže da sakrije neugodnu istinu. Donio je zakon da se mora govoriti “specijalna vojna operacija”, što znači da se srami rata; majkama ročnika na Dan žena zajamčio je da neće u Ukrajinu slati vojnike koji služe vojni rok, što znači da nitko ne želi umrijeti za Rusiju; već dan kasnije otkrilo se da je lagao, i da u Ukrajini ima zarobljenih regruta. Da se rat kojim slučajem vodi riječima, Zelenski bi već bio pobjednik. Nažalost, vodi se oružjem i nije izgledno da će preživjeti, kao i njegova domovina. No onaj koji sve pobije nije pobjednik, nego ubojica, a borac je velik i u porazu. Nada je u tome da se ne odustane.
Pa i nije to rat nego specijalna vojna operacija koju su Rusi nazvali '' denacifikacijom Ukrajine'', nesto poput opercije protiv terorizma. Cak je jedan americki general rekao da se ne moze nacuditi sto Putin tamo radi, da nista od sofisticiranogg oruzja sto je koristio u Siriji nije upotrijebio u Ukrajini. A jedan drugi Amerikanac u Ukrajini , ne znam je li neki promatrac, ili novinar sta li, je isto rekao da se civilno stanovnistvo u Ukrajini ne boji Rusa, nego ovih na vlasti, kaze da oni gadjaju civile, koriste gradjjane kao zivi stit,i sami ruse zgrade da ih mogu slikati za medije.