Šest dana bili smo zatočenici Gadafijevih vojnih i policijskih snaga. Vojnici su nas vezivali i tukli šakama, udarali nogama vojničkim čizmama, prijetili nam smrću, a snimateljicu Lynsey Addario nisu poštovali kao ženu. Neprimjereno su se ponašali prema kolegici, vojnici su je dirali po tijelu i udarali. Tim riječima četvero novinara The New York Timesa u opširnoj i emotivnoj reportaži objavljenoj u srijedu opisuje koja su poniženja doživjeli u libijskom zarobljeništvu.
Izvjestitelj Anthony Shadid, šef dopisništva NYT-a u Beirutu, montažer Stephen Farrell, snimateljica Lynsey Addario i Tyler Hicks uhićeni su 15. ožujka na kontrolnoj točki libijske vojske nakon što su iz Egipta ušli u Libiju, na dio teritorija pod kontrolom pobunjenika. “Stalno su nam prijetili pogubljenjem, govorili da nećemo preživjeti mučenja koja nam spremaju. Još ne znamo što se dogodilo našem vozaču Mohammedu. Možda je ubijen. Ako je zbog nas nevin stradao, nosit ćemo taj teret do kraja života jer zbog naših pogrešnih odluka, zbog novinskog članka, nije vrijedilo umrijeti”, pišu u reportaži, osjećajući odgovornost za vozačev život.
U novinarskoj karijeri viđali su vezane, zatočene ljude s povezima preko očiju, posjetili su zatvor Abu Ghraib i snimali uhićene u vojnim akcijama u Afganistanu ili Iraku. Sada smo mi, zatočeni u Libiji, bili ti za nas nekad bezlični ljudi o kojima smo možda pretjerano bezosjećajno izvještavali, bez emocija opisivali njihovo stanje. Prvi smo put osjetili kako je kretati se dezorijentiran s povezom preko očiju te imati lisice do krvi utisnute da se izgubi osjećaj u rukama.
Novinari NYT-a zaključuju kako su slušajući državne sugovornike shvatili da privid države Libije nije prava država, nego je to ideja pukovnika Gadafija. “Ono što smo vidjeli bile su ruševine jednog eksperimenta, u najboljem slučaju diktatura u najgorem kaosu”, zaključuju novinari The New York Timesa.
Fenomenalni komentari dezurnih tumpleka ... . Tko kaze da oni nemogu gluplje ? :)