Ivo Sanader danas sigurno ne bi bio jedini europski premijer (doduše, bivši) optužen da je bezočno pljačkao vlastitu zemlju, a da mu u tome nije svesrdno pomagala suradnička mreža koju je pomno stvarao. Uz Sanadera kao prvog čovjeka izvršne vlasti, barem su tako pokazale dosadašnje istrage, u korupciji su ogrezli njegov potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo Damir Polančec, a u kriminal su se uvaljala i dva ministra koji su vodili represivni sustav – Berislav Rončević koji je bio ministar obrane, a potom policije, te njegov prethodnik u MUP-u Ivica Kirin. Premda nisu izravno optuženi, po političkoj liniji i po funkciji, za enormni lopovluk suodgovorni su ministar financija Ivan Šuker i ministar mora i infrastrukture Božidar Kalmeta. Ljudima koji su pokrivali iznimno važne resore zajedničko je nekoliko crta koje ih ujedno povezuju s bivšim premijerom. Svi oni dolaze iz manjih mjesta, odrastali su u okruženjima gdje se svi međusobno poznaju i, pravilo je, ni po čemu se nisu isticali u svojim sredinama. Svi imaju visoko obrazovanje, no nitko nije otišao dalje od zadovoljenja forme za dobivanjem diplome, niti se itko od Sanaderovih uzdanica istaknuo tako što bi stvorio karijeru vredniju spomena, niti je itko od njih imao kakvu drugu zanimaciju u kojoj bi ostvario bilo što značajnije. Redom su iz prosječnih obitelji, ali nitko nije baš poput Sanadera poniknuo iz totalnog siromaštva.
Stvorio ga od blata
Kakve je kriterije imao bivši premijer Sanader pri izboru kadra što ga je ustoličio u izvršnoj vlasti najzornije pokazuje slučaj Ivice Kirina. Bivši ministar unutarnjih poslova trenutačno je u statusu osumnjičenika protiv kojega USKOK i formalno vodi istragu u sklopu afere Fimi media.
Kirin je rodom iz jednog sela u okolici Virovitice, a Virovitica mu je bila centar svemira. Najveće udaljavanje iz rodnog kraja bilo mu je za ministarskog mandata kada je preko tjedna boravio u Zagrebu. Studirao je u Varaždinu, a sudbonosno mu je bilo poznanstvo i zbližavanje s Josipom Đakićem, predsjednikom Hvidre i virovitičko-podravske županijske organizacije HDZ-a. To je poznanstvo Kirinu najprije pomoglo da postane gradonačelnikom Virovitice, a onda je bilo ključno za lansiranje u izvršnu vlast. Naime, kada je umjesto varaždinskog liječnika Marijana Mlinarića trebao imenovati novog ministra policije, Sanader je morao uzeti u obzir činjenicu da i Đakić ima svoje apetite te da je došlo vrijeme odužiti se čovjeku koji je konstantno skrbio da HDZ uživa simpatije braniteljske populacije. Tako je Kirin, ni kriv ni dužan, postao ministrom unutarnjih poslova, a vrlo brzo i zvijezdom "Jubitoa".
Kako su Sanaderovi kadrovi shvaćali funkciju, da su je doživljavali kao nešto za što trebaju biti zahvalni, u istrazi je tužiteljima USKOK-a ispričala vlasnica Fimi medije Nevenka Jurak. Dok je u MUP-u dogovarala ugovore o spotovima za sigurnost prometa, upozorila je Kirina da policija ima pravo od HTV-a tražiti popust. Vjerojatno imajući na umu kako se radi o aranžmanu koji je naložio izravno premijer, Kirin je to vrlo odlučno i žustro odbacio. – Platit ćemo punu cijenu! Ako treba, i preko toga! – uzviknuo je Kirin i zaključio raspravu.
Sličnog profila, iako daleko manje živopisan, bivši je ministar obrane, a potom i policije, Berislav Rončević. Kada je taj Našičanin, za kojega nitko izvan njegova mjestašca nije ni čuo dok se nije vinuo u ministarske redove, postao ministar, bio je toliko sretan i ushićen da je javno rekao kako je Branimiru Glavašu zahvalan za sve što je stvorio. – Da, ja sam ga stvorio, ali od blata – rekao je nekoliko godina poslije Glavaš, u situaciji kada je bio u bijegu zbog optužbi za ratni zločin u Osijeku, a Rončević na sudu zbog afere s kamionima. Iako je Glavaš politički stvorio Rončevića, ovaj mu je okrenuo leđa nakon što ga se HDZ odrekao i poklonio vjernost Sanaderu. U jednom neformalnom razgovoru, kada je već bila otvorena afera s kamionima, Sanader je navodno rekao da mora braniti Rončevića jer mu nitko ne puni kasu tako dobro i izdašno kao on. Deset milijuna kuna, koliko je prema sudskoj presudi Rončević preplatio kamione, USKOK nije pronašao. Pričalo se da je to otišlo u Sanaderov crni fond, a da je Rončević za sebe radio kroz neke druge poslove.
Do odlaska na funkciju ministra obrane Rončević je skromno živio u Našicama. Radio je kao pravnik u šumariji, a taj je posao dobio zahvaljujući ocu koji je bio šumarski tehničar. Sa suprugom i četvero djece živio je u stančiću u skromnoj zgradi pokraj šumarije u Našicama. Danas tamo ima kuću od 118 metara četvornih, vrijednu između 100.000 i 120.000 eura. Ima i stan u Zagrebu, površine 156 metara četvornih, vrijedan 350.000 eura. Kupio ga je u listopadu 2008. godine u elitnom dijelu Zagreba, na Bukovcu.
Sanaderovu ministarsku ligu upotpunjuje Ivan Šuker, rodom iz Livna. Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i ostao živjeti u Velikoj Gorici. Cijeli radni vijek, od 1984. do 2000. godine, Šuker je bio činovnik koji se bavio financijama. Vrhunac je bila funkcija voditelja ispostave Porezne uprave u Velikoj Gorici. Onda dolazi politički uzlet u Sabor, pa u Vladu. Upućeni kažu da ga je Sanader postavio za ministra financija jer HDZ u redovima zastupnika nije imao nikoga ekonomske struke. Osim toga, Šuker se istaknuo kritizirajući SDP-ova financijaša Matu Crkvenca.
Pod okriljem Šukerova ministrovanja djelovao je Mladen Barišić, glavni operativac najveće korupcijske afere ikad zabilježene na našim prostorima. Kada se govori o Barišiću, na prvom je mjestu njegovo prijateljstvo sa Sanaderom. Nitko još nije objasnio začetke toga prijateljstva, no ono datira iz vremena prije Sanaderova dolaska na vlast. Godine 2000., kada je umrla Barišićeva supruga, na pokopu je bio i Sanader. Premda nije bio u prvoj liniji nositelja izvršne vlasti, šef Carine savršeno se uklapa u Sanaderov koruptivni tim. Karijeru je započeo kao carinik u Zračnoj luci Zagreb. Napredovao je kroz poslove savjetnika za pravne poslove, preko inspektora do pomoćnika ravnatelja Carinske uprave. Kada je SDP-ova koalicija došla na vlast, s te su ga funkcije sklonili na mjesto višeg savjetnika u Carinskoj upravi. Kada je HDZ ponovno preuzeo vlast, Barišić je napredovao u šefa Carinske uprave, postajao je sve važniji u redovima HDZ-a i stekao i formalno titulu njihova rizničara. Ljudi koji su radili s njim opisuju ga još iz osamdesetih kao šminkera koji se nije družio s kolegama, cinika koji je bio tašt i visoko pucao znajući što hoće.
Jedan od najmoćnijih HDZ-ovaca današnjice, Božidar Kalmeta donio je na prošlim izborima svojoj stranci devet saborskih mandata. No Kalmeta je upetljan u brojne afere iz svog resora. Do rata je radio u zadarskoj Vinariji Maraska, ali kad je ta vinarija 1991. godine prestala isplaćivati plaće, HDZ ga postavlja za skladištara u Lukoran, u Mješoviti pješački odred gdje je dijelio naftu i tako primao plaću kao kadar HDZ-a.
Upućeni u zbivanja u Zadru za vrijeme rata kažu da su se u to vrijeme glavni HDZ-ovci klonili javnih funkcija i djelovali iz sjene pa su tako za gradonačelnika postavili starijeg pravnika Duška Kučinu. No nitko nije htio biti zamjenik gradonačelnika jer su to bile u biti marionete pa su na to mjesto postavili Kalmetu. No Kučina ubrzo s tim HDZ-ovcima iz sjene dolazi u sukob jer ih nije htio slušati pa podnosi ostavku i tako Kalmeta postaje gradonačelnik. Odmah se povezao s ljudima iz "privrede" Božom Jusupom, Zdenkom Zrilićem i sličnim direktorima iz bivšeg sistema koji su preživjeli čistke jer su pomagali HDZ-u. Kalmeta na čelna mjesta u gradu postavlja svoje ljude i tako ovladava Zadrom i lokalnim HDZ-om.
Građevinski lobi u Zadru legalizira sredstva dobivena većinom malverzacijama zemljom i sumnjivim kreditima. Kupovanjem ljudi dijeljenjem poslova Kalmeta je stvorio veliki krug koji kontrolira. Donedavno je šetao gradom i družio se s ljudima, a to je rijetko tko prije radio. Ljudi ga zato vole i misle da je dobar. U posljednje vrijeme ne odlazi u Zadar, nego vikende provodi u zavjetrini na otoku Ugljanu u mjestu Poljani, odakle mu je druga supruga.
Spasio ga Sapunar
Desna ruka Kalmete dok je ovaj bio zadarski gradonačelnik i za ministrovanja u Zagrebu bio je Zdravko Livaković. Model dijeljenja i dogovaranja poslova koji su uhodali u Zadru njih dvojica prenijeli su na nacionalnu razinu, ponajprije u cestogradnju gdje su se godišnje vrtjele milijarde kuna. Koliko su bliski svjedoči i podatak da su dijelili isti stan u Zagrebu, iako su obojica kao državni dužnosnici imali pravo svaki na svoj stan. Državni tajnik za infrastrukturu Livaković bio je mozak svih operacija u cestogradnji.
No Sanader ga nije volio pa ga je čak i smijenio 2006. godine, na zahtjev braće Žužul koji nisu bili zadovoljni koliko dobivaju poslova na gradnji autocesta. Livaković je preferirao tvrtku Dinarik u vlasništvu brata Milivoja Mikulića, tadašnjeg člana uprave Hrvatskih autocesta. Uz Livakovića i Mikulića, trolist Kalmetinih asova u HAC-u činio je još i Josip Sapunar. Sva trojica dobila su prst dolje od tadašnjeg cezara Sanadera. No Livakovića je spasio Kalmeta čijoj je molbi da mu poštedi desnu ruku i zagrebačkog sustanara Sanader udovoljio. Sapunara je spasio Mladen Barišić kojem je ovaj "dušu prodao" zauzvrat se obvezujući da će sređivati poslove za Fimi mediju.
Sanader je svoje poslušnike u javnim poduzećima, koji su izvršavali sve što je on poželio, birao preko svojih bliskih suradnika ili neposrednim lokalnim vezama. Tako su u Hrvatskim autocestama, Autocesti Rijeka – Zagreb i Hrvatskim željeznicama Sanaderovi glavni "menadžeri za ljudske resurse" bili Luka Bebić i Miomir Žužul. Braća Žužul su za svoju tvrtku Skladgradnju tražili sve više i više poslova u cestogradnji pa su u HAC-u inicirali i navedene smjene i postavljali svoje ljude. Tako je nakon Mikulićeve smjene u upravu HAC-a imenovan Mario Lovrinčević, provjereni HDZ-ov kadar iz splitskog poglavarstva, ali i čovjek od povjerenja braće Žužul s kojima je već surađivao u Brodosplitu, gdje je bio član Nadzornog odbora.
Lovrinčević je jedan od privedenih u aferi bojenja tunela. Luka Bebić je pak "izmislio" Juricu Prskala, običnog inženjera u splitskom Konstruktoru, kao predsjednika uprave ARZ-a, a zatim i HAC-a. I Bebić i Prskalo su iz Metkovića. Prskalo je upetljan u aferu s tunelima i aferu Fimi media. Bebićeva "beba" je i Davorin Kobak, koji je optužen za krađu 27 milijuna kuna iz HŽ-a preko off shore tvrtki, a kao barba Lukin kadar može se kvalificirati i Josip Protega, bivši predsjednik uprave HPB-a, osumnjičen u aferi Bankomat. Protega se, naime, oženio Bebićevom bliskom rođakinjom. Sanader je kadrove za svoje prljave poslove pronalazio i kod svojih drugih bliskih suradnika pa mu je tako Ratko Maček pronašao Zlatka Korpara da vodi ARZ, a Marina Matulović-Dropulić Marija Crnjaka da vodi jedno vrijeme HAC. I Korpar i Crnjak sad su u pritvoru zbog Fimi medije.
Mater im jebem lopovsku, a narod gladuje, penzioneri boce skupljaju da ne umru od gladi, bolesnici nemaju novaca za lijecenje, fakulteti su nam sve slabiji, nezaposlenost raste, ljudi place ne dobivaju,...Mater da im jebem, gamad jedna.