Bolje je ovako živjeti u miru, spavati bez straha, biti s djecom i
gledati ih kako rastu nego u strahu čekati što će napraviti pijani
nasilnik kada dođe kući – kaže Zrinka Umbehend, samohrana majka troje
djece koja se prije sedam godina rastala od supruga. Sada živi u
majčinoj kući, a osim o Hrvoju (13), Arijani (10) i Katarini (8), brine
se i o majci Anastaziji koja, nakon što je bila u komi, a potom i
oduzeta, malo što može sama učiniti. Zrinka, trgovkinja po struci i 10
godina prijavljena u Zavodu za zapošljavanje, nema nikakvih primanja
osim dječjeg dodatka i odnedavno alimentacije koju joj isplaćuje država
jer bivši suprug uporno izbjegava tu obvezu.
– Mama nema mirovinu, pa nam pomalo pomaže i rodbina, ali nikada nisam
ni pomislila zatražiti bilo kakvu socijalnu pomoć. Bez tih nekoliko
stotina kuna mogu, a ne želim izgubiti ponos. Koliko nam je potrebno,
toliko imamo. Odjevne predmete koje sam nekada nosila danas nose moja
djeca. I to je bolje nego kupovati majicu za 20 kuna u kineskoj
trgovini. Prelijevamo iz šupljeg u prazno, borimo se i nekako nam
uspijeva. Uvijek se sjetim onih koji imaju i više novca nego mi, a
stalno kukaju... – kaže Zrinka dodajući da se za djecu uvijek mora naći
novca jer ona ne smiju osjetiti neimaštinu.
Imaju računalo, videoigrice, televizor, a silnu joj ljubav uzvraćaju
dobrim ocjenama u školi. Hrvoje igra nogomet i čeka da se u Vinkovcima
izgradi bazen, pa će trenirati plivanje, Arijana trenira rukomet, a
Katarina svira tamburicu i sudjelovala je u pokladnoj povorci u
Opatiji. Majka ima pravo na dodatak za kućnu njegu, pa će to pravo
iskoristiti i time će se malo obogatiti kućni proračun.
– Većina mojih prijateljica samohrane su majke i nijedna od nas nije se
rastala iz banalnih razloga, već smo imale i te kako valjane razloge.
Uglavnom je razlog bio alkoholizam i nasilje nad nama i djecom, pa smo
tome odlučile stati na kraj. Kad se jednom napio i rezao sebi vene pred
nama te kad ga je policija vratila kući nakon previjanja, rekla sam
“dosta”. Zatražila sam rastavu, ali je dvije godine odbijao dati
pristanak.
On ne plaća alimentaciju, već nam je, prema novom zakonu, isplaćuje
država, a ona je onda od njega naplaćuje, samo što njega ne može
uhvatiti jer je još uvijek prijavljen na ovoj adresi – kaže Zrinka.
Dodaje da otac ima pravo na posjete djeci, ali ne dolazi i posljednji
put bio je prije godinu dana. Podsjeća na solidarnost među samohranim
majkama jer im je zajednička nevolja koju zajednički lakše podnose.
Pripremaju se osnovati i udrugu.
– Pomažemo se ne samo moralnom potporom nego i priskačemo upomoć jedna
drugoj kad se neka od nas nađe u novčanoj krizi. Posuđujemo novac ili
karticu, jer možda će sutra nekom drugom biti potrebna pomoć. Nemamo se
na koga drugog osloniti – kaže Zrinka Umbehend.
NEZAPOSLENA ŽENA: ZRINKA UMBEHEND
