U najboljim godinama, na vrhuncu financijske moći koja je trajala do 2010. godine, nakladnici su na školskim knjigama godišnje vrtjeli oko 450 do 500 milijuna kuna. Svake godine tiskali su se "novi" tek ponešto ušminkani udžbenici s pokojom promijenjenom slikom ili lekcijom na drugoj stranici. Udžbenici su bili kombinirani, odnosno učenici su po njima pisali, rješavali zadatke, sve kako ih iduća generacija ne bi mogla naslijediti.
Nakladnici bez gubitaka
Događalo se tako da mlađi brat ili sestra ne mogu "preuzeti" udžbenike od godinu starijeg. Zarade izdavača su rasle, a kućne budžete roditelja svake godine "osiromašili" bi kompleti udžbenika koji su stajali od 400-tinjak kuna za prve, druge razrede osnovne škole pa do tisuću i pol kuna za neki od razreda gimnazije. Očaj roditelja postajao je sve jači, posebno nakon što se zahuktala kriza, tako da su prosvjetne vlasti nakon višegodišnjih pritisaka napokon odlučile da će udžbenici koji su se na tržištu pojavili 2010. godine trajati najmanje četiri godine. To je značilo da ih učenici mogu razmjenjivati, nasljeđivati ili kupovati u antikvarijatima po nekoliko puta nižim cijenama nego u knjižarama. No, tada je krenula žestoka žalopojka izdavača, a koliko za nju imaju razloga, najbolje govori podatak da su četiri najveća izdavača u pet godina od 2007. do zaključno 2011. ostvarila ukupno 130 milijuna kuna čiste zarade. To nije ni čudno s obzirom na to da je nakon isplate svih troškova izrade udžbenika nakladnicima od maloprodajne cijene ostajala polovica. U pet su godina, do 2011., imali 2,24 milijarde kuna prihoda, što odgovara prosječnoj brojci koja se godišnje trošila na udžbenike. Interesantno, čak ni u trenutku najveće krize na koju se naslonila odluka o mogućnosti višegodišnje uporabe udžbenika izdavači nisu imali gubitke u poslovanju, dapače, poslovali su sve te godine s neto dobiti. Prihodi su padali, ali 60% osiromašenih roditelja, koliko je prema procjenama i dalje kupovalo nove udžbenike, pomoglo im je da sačuvaju profite. U prekretnoj 2011. godini dogodio se pad prihoda od 15 posto u bilanci svih četiriju nakladnika, dok je krizu najviše osjetio Profil International, čiji su prihodi pali sa 115,25 na 88,21 milijun kuna. Školska knjiga ima stabilniju situaciju, ali je i u toj tvrtki zabilježen znatan pad prihoda u odnosu na prosperitetnu 2007. Neto dobit tvrtke istanjila se pa je sa 20,8 milijuna kuna u 2007. na kraju 2011. zabilježena zarada od samo 8,47 milijuna kuna.
– Usprkos činjenici da nam je dobit pala zbog nasljeđivanja udžbenika, smatramo da se u nove nipošto ne smije ići zato da bi se poboljšalo poslovanje bilo kojeg nakladnika – kazala je Matilda Bulić, direktorica školskog programa u Školskoj knjizi.
Zanimljivost u poslovanju nakladnika je i borba protiv krize otkazima. Naime, kod četiri najveća nakladnika zamijećen je strmoglav pad zaposlenih. Rekordne 2008. bilo je 666 zaposlenih, a prema podacima iz financijskih izvješća 2011., u tim je tvrtkama radilo samo 477 ljudi. Školska knjiga od 2007. povećala je broj zaposlenih na 289, iako je tijekom 2011. devet ljudi otišlo iz tvrtke. Alfa d.d. u 2010. je rezala broj zaposlenih, i to sa 93 na 65 ljudi, a Naklada Ljevak sa 37 na 29 tijekom 2011. Profil International imao je najveću oscilaciju zaposlenika, sa 263 pali su na 94 zaposlena.
Podijeljen Profil
– Nije točno da se broj zaposlenih smanjio za dvije trećine. Profil se podijelio na četiri kompanije i sve četiri imaju veći broj zaposlenih nego prije četiri godine – kažu u Profilu. Međutim, uvidom u službene podatke objavljene u Fini, grupa je 2009. zapošljavala 254 radnika, 2010. 164, a godinu kasnije 214 ljudi. Zaključno, pokazatelji svjedoče o nastojanjima nakladnika da novim udžbenicima zadrže profit.
>> 'Takve zbrke i kaosa u izradi udžbenika dosad nikad nije bilo'
