I to se dogodilo – Međunarodni monetarni fond pozvao je jednu državu da manje štedi! I dok je do sada MMF nametao diktat štednje svim zemljama Europske unije, ovaj poziv zazvučao je kao prvotravanjska šala na kraju svibnja. No ne radi se o šali – MMF je doista nekoga opomenuo da smanji štednju i poveća javnu potrošnju, a ta je zemlja Češka. Radi se o zemlji koja je po nekoliko stvari specifična u EU. Naime, osim što su je kreditori prozvali jer previše štedi, Češka je jedinstvena i po tome što ima najmanje siromašnih, najbrojniju srednju klasu, najmanje opterećenje plaća u EU i što je provela školski primjer tranzicije iz socijalizma u kapitalizam.
Skromnost prije svega
Po podacima njemačkog statističkog ureda Destatisa Češka ima devet posto ljudi koji žive ispod granice siromaštva, što je uvjerljivo najmanje u EU. Za usporedbu – u Hrvatskoj ispod granice siromaštva živi 21,5 posto ljudi, dok je prosjek svih zemalja EU 16,4 posto siromašnog stanovništva. Nijemci su granicu siromaštva povukli na sljedeći način – promatraju sve prihode (plaća, socijalna pomoć, dječji doplatak, naknada za nezaposlene...) svih građana i uspoređuju ih s prosječnim prihodom. Ako je prihod manji od 60 posto prihoda prosječnoga stanovnika neke zemlje, on se smatra siromašnim. Konkretno – u 2010. godini siromašni su bili svi hrvatski građani koji su mjesečno na raspolaganju imali manje od 277 eura (2100 kuna), a takav je svaki peti građanin Hrvatske. U Češkoj je granica za siromaštvo 373 eura, a manje od toga mjesečno ima svaki 11. stanovnik.
Češka prednjači i po veličini srednjega sloja, dok je Hrvatska na dnu ljestvice po broju ljudi u ovoj kategoriji koja je kičma svakoga društva i gospodarstva. Naime, Destatis je objavio i kako je raspoređen dohodak među građanima svake države. Tako 20 posto Čeha s najvećim prihodima zaradi 3,5 puta više od 20 posto najsiromašnijih. U Hrvatskoj najbogatija petina građana zarađuje u prosjeku 5,6 puta više od petine najsiromašnijih. To je najbolji pokazatelj nehomogenog društva i velikih socijalnih razlika. Za Češku se, dakle, s pravom može reći da nema previše ni tajkuna ni sirotinje.
Zbog čega je Češka tako socijalno dobro strukturirana i što bi Hrvatska mogla naučiti od zemlje čiji su građani jedni od najvjernijih obožavatelja našega mora?
I površan pogled u strukturu češkog gospodarstva daje prilično točan odgovor na ovo pitanje. Naime, udio industrije u Češkoj iznosi čak 38,6 posto, a glavni industrijski i izvozni proizvodi su im automobili i strojevi. Udio industrije u hrvatskom gospodarstvu iznosi 27,1 posto, a naši izvozni proizvodi imaju manju dodanu vrijednost od čeških.
Analitičari kažu da su Česi napravili sve suprotno i sve bolje od nas. Prije ulaska u EU oni su ponovno počeli stvarati industriju, na krilima tradicije, jer ne treba zaboraviti da je Češka početkom prošloga stoljeća bila jedna od industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta. Prvi slom Češka je doživjela nakon Hitlerove, a drugi nakon sovjetske okupacije poslije Drugog svjetskog rata. Industrijska kultura zasađena im je u gene, a sada im je osigurala visoku nezaposlenost i velik gospodarski rast koji je malo zastao tijekom globalne recesije. Bez industrije nema srednje klase jer ona stvara 90 posto srednjeg sloja, a Hrvatska je sve gurnula u šoping-centre, trgovinu, ugostiteljstvo. A zaposleni u tim sektorima imaju ispodprosječne plaće i ne čine srednji sloj. Za Čehe kažu da imaju njemačku disciplinu i slavensku dušu, a ta se kombinacija čini dobitnom.
– Oni su skromni, mirni i disciplinirani pa su se pritajili čak i u vrijeme nametnutog im sovjetskog režima, znajući da to neće vječno trajati – komentirao je hrvatski ekonomist Ljubo Jurčić.
Iako u prosjeku nemaju puno veće plaće od Hrvatske, kod njih je puno veća kupovna moć jer su nacionalni dohodak ravnomjerno rasporedili i među ljudima i među regijama. A državu blagostanja čini ravnomjerna raspodjela dohotka i uravnotežen razvoj svih regija.
Zemlja bez šokova
Česi imaju i najmanje opterećenje na plaće. Naime, država im može najviše uzeti 15 posto zarađenog (što je uvjerljivo najmanje u EU), dok je u Hrvatskoj najveća porezna stopa na dohodak 40 posto. Primjerice, prosječna češka bruto plaća iznosi 947 eura, a radnik na ruke dobije 820 eura (13 posto manje od bruta). Dakle, prosječan Čeh porez na dohodak plati samo 127 eura. U Hrvatskoj je prosječna bruto plaća 1041 euro, a neto 726 eura – odnosno Hrvat od svoje prosječne plaće plati 315 eura. Nameće se pitanje zašto češka država uzima gotovo triput manje od radnika, a osigurava im puno stabilniju socijalnu državu s gotovo 2,5 manje siromašnih nego u Hrvatskoj. Odgovor je jednostavan – u Češkoj je nezaposleno samo 7,7 posto ljudi, odnosno gotovo trostruko manje nego u Lijepoj našoj.
Česi su izbjegli i šokove poput prekonoćnog dvoznamenkastog poskupljena plina i “strujnog udara” jer su cijene postupno dizali usklađujući ih s rastom plaća. Hrvatska je i tu radila sve suprotno. Tako su u Hrvatskoj plin i struja poskupjeli u prosjeku 25 posto, dok je češki “energetski udar” lani iznosio samo osam posto.
Češka je zemlja s kojom je Hrvatska dijelila povijest u Austro-Ugarskoj, u doba komunizma, a od 1. srpnja opet ćemo biti zajedno u EU. To je zemlja od koje bi Hrvatska mogla štošta naučiti.
>>Je li češki predsjednik bio pijan na državnoj ceremoniji?
