Čime su se igrala djeca prije 50 ili 100 godina? Odgovor na to pitanje doznat ćete ako posjetite izložbu "Uspomene na djetinjstvo", otvorenu u Muzeju brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Na izložbi je predstavljeno više od 200 igračaka iz nekog prošlog vremena, od jednostavnih igračaka koje su djeca izrađivala sama od materijala dostupnih u prirodi, poput papira ili plodova kestena i oraha, preko onih koje su im izrađivali roditelji, bake i djedovi do proizvoda lončara ili stolara i onih izrađivanih u tvornicama, poput kockica za slaganje.
Izrađivali su ih u kući
Najstarije igračke prapovijesne su posudice s arheoloških nalazišta. Ima i onih modernih, iz trećeg milenija, no najvećim dijelom ipak su to igračke s kraja 19. te početka i sredine 20. stoljeća.
U najranijoj dobi igračke su bile različite zvečke od osušene glavice maka ili ljuska oraha ispunjena zrnjem. Kasnije, kada bi se djeca počela međusobno družiti i igrati, na red su dolazile igračke koje su djeca izrađivala sama ili uz pomoć roditelja, poput krpenih lutaka, pletenih košara, zvučnih igračaka poput svirala, klepetaljki, roga, guslica... Od licitara su se kupovala šarena srca, konjići i bebe, dok su se od stolara mogle nabaviti oslikane ptice, sviraljke, patke s pomičnim glavama...
Prikazom dijela svoje zbirke u kojem čuvaju predmete vezane za djecu i djetinjstvo, djelatnici muzeja htjeli su ususret razdoblju u godini u kojem se posebno okrećemo djeci potaknuti kod svojih posjetitelja sjećanje na djetinjstvo i probuditi nostalgiju za tim vremenima, kada nam je jedino na pameti bilo kada i s čime ćemo se igrati. Željeli su istaknuti promjene koje su tijekom povijesti utjecale na djecu i djetinjstvo.
VEZANI ČLANCI:
– Današnja djeca vjerojatno se neće prepoznati u svim tim igračkama i igrama, ali će zato doznati na koji su se način zabavljala neka druga djeca u ne tako davnim vremenima. Neke od tih igračaka zapravo su rekviziti za igru zimi, kao klizaljke, skije ili sanjke koje nisu bile kupovne nego su izrađivane od daščica za burad i goveđih kostiju, tricikli kućne izrade, različita kolica... znači, djeca su se igrala s onime što su mogla pronaći oko sebe – kaže autorica izložbe Karolina Lukač, viša kustosica etnografskog odjela muzeja.
U prvoj polovini 20. stoljeća djeca su se uglavnom igrala vani. Zabavljala su se i smišljala različite igre promatrajući, naravno, i svijet odraslih. Dječaci su voljeli klikere, luk i strijelu, igru piriza i pale, lovice... Igrali su se s loptama, iako su se lopte uglavnom radile od krpa. Nije bilo gumenih koje su mogle skakutati.
S druge strane, djevojčice su voljele igru školice, žabicu gatalicu, ali omiljena igra oduvijek im je bila igra s lutkama, koje su se gotovo uvijek oblikovale prema idealima ljepote određenog vremena. U selima su lutke najčešće izrađivane od kukuruzovine, krpa, drva i papira, a neke od najpoznatijih papirnatih lutaka bile su Cica i Lu, preteče popularne Barbie.
Leksikoni, spomenari, sličice...
Na izložbi u Slavonskom Brodu pažnju najmlađih posjetitelja privukle su male unikatne lutke od prirodnih materijala. Izradila ih je lutkarica Milica Marjanović, koja je modernizirala tradicionalne Waldorf lutke te ih uspješno smjestila u današnjicu. Spontano se počela baviti šivanjem lutaka kada je svojoj nećakinji za rođendan htjela pokloniti nešto unikatno, što nije bilo moguće pronaći u trgovini.
– Ideja je Waldorf lutaka da su od prirodnih materijala, to su pamuk i vuna. Kosu izrađujem od prave vune, punjenje je merino vuna, a tijelo je pamučni jersey. Sve izrađujem ručno, od šivanja do punjenja te sam tu tehniku učila putem edukacija i interneta – kaže lutkarica Milica.
Na izložbi su dominantno predstavljene igračke, ali ne isključivo igračke. Ima tu i dječjeg pokućstva, slikovnica, knjiga, leksikona koji su se nekada pisali, spomenara, albuma sa sličicama. Djeca su znala skupljati sličice glumaca, pisati u kojim su filmovima glumili... Zajedničko je svim tim predmetima da su povezani s djecom i djetinjstvom.
– Neke od tih starih igračaka meni su zabavnije od današnjih. Današnjim generacijama, budući da im nisu poznate, vjerojatno ne bi bile, ali kada im damo da se igraju s njima, pokazuju velik interes. Samo ih treba malo maknuti od ekrana i mislim da se djeca i danas mogu zabavljati na taj način. Naravno, treba probuditi njihovu maštu – ističe autorica Lukač.
