Nikada nije bio ranoranilac. Više je, kaže, noćna ptica. Luksuz da kasno legne odnedavna si ne može priuštiti. Svlada ga umor i obori s nogu. Bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković ustaje u 4.30 ujutro. Sat se vremena vozi od Iloka do Osijeka, prelazi preko praga Pučke kuhinje i hvata se posla. Smjena mu traje od 6 do 13 sati. Odrađuje tako kaznu za malverzacije u aferi Planinska. Osuđen je na godinu dana zatvora, što je zamijenjeno sa 730 sati rada za opće dobro.
– Čistili smo jučer tikvice. Skida se kora, siječe ih se i miču sjemenke – opisuje Čobanković. Oguli i po 60 kilograma krumpira na dan.
– Krumpiri se čiste strojno pa ih samo popravljam. Iz donacija su, dobri su za jelo, ali izgledaju vrlo loše pa ima posla. Domaći su, nisu iz uvoza, ali su to praktički oni koji ne mogu ići u prodaju, od oštećenih do malih – objašnjava.
Ulazak strogo zabranjen
Kod kuće se, priznaje, rijetko hvata sličnih poslova, o njima se brine supruga. U Pučkoj kuhinji radi od 15. srpnja pa se već uhodao. Još se nije porezao, a nema ni žuljeve.
– Imam dobre ruke, nisu one baš toliko mekane da bih guljenjem tikvica napravio žulj – smješka se.
Štednjaku se ne približava, zadužen je za pomoćne poslove.
– Nema smisla da ja kuham, zato postoje obučeni ljudi – dodaje.
Od prvog dana nije tražio, ističe, nikakav poseban status. No, kolege s kojima priprema obroke za siromašne u početku su se pomalo ustručavali zapovijedati bivšem ministru.
– Nastojim samoinicijativno raditi i više nego što traže. Možda im je malo neugodno nešto kazati, ali vidim što treba napraviti i trudim se ne dovesti ih u neugodnu situaciju – govori.
Radnu odoru nema, “propisane” su mu jedino bijele majice. Donio ih je nekoliko jer se oznoji radeći na gotovo 40 stupnjeva, na koliko se Osijek pržio posljednjih tjedana.
– Vruće je, nema klime, a temperatura se podiže i od kuhanja – navodi.
Razgovara s nama bez susprezanja.
– Rekao sam da neću postavljati nikakve uvjete. Zadovoljan sam, to je tako. Sve ima svojih prednosti i draži. Rad za potrebite oplemenjuje čovjeka, možda doživljavam jednu novu dimenziju. Niti je sramota, niti je teško ovo raditi – naglašava.
Novinarima i fotoreporterima ulaz je u Pučku kuhinju trenutačno strogo zabranjen. Čobankovića u njoj dočekuju veselim pozdravom. Šest je sati ujutro, zadržali smo ga 15-ak minuta pred zgradom. Osoblje već naveliko pere posuđe, slaže namirnice. Gotovo zaštitnički, odmahuju nam glavom i zatvaraju vrata za njim.
Hranu ne dijeli, ali ga korisnici mogu vidjeti.
– Ne skrivam se – ističe.
Nije doživio nikakve neugodnosti. Priđu mu pa izmijene koju riječ, pitaju i za pomoć.
– Vidim ga, pije kavu. Svi bi trebali odgovarati i doći ovamo, onda bi ta kazna bila poštena. Do njega je stotinu lopova bilo – smatra žena koju smo sreli na vratima. Mišljena su podijeljena. No, svatko od onih koji iz dana u dan prelaze prag Caritasa zaokupljen je svojim mukama i problemima. Njihove su priče tužne, teške i sumorne.
– Nisam ga još susreo, niti čuo da je tu. Znam da je osuđen za neke malverzacije – iznenađen je Darko Ajhner. Po ručak u Ulicu Matije Gupca dolazi od ožujka. Bez posla je tri-četiri godine, a skrbi za bolesnu majku.
– Ima 87 godina i staračku demenciju. Pučka nam je kuhinja jedino rješenje – sliježe ramenima.
– Što hoćete od njega? Kako vas nije stid! Pustite ga na miru! Služi kaznu i što sad? Treba ga maltretirati? – obrušio se na nas jedan Osječanin kada smo upitali za novog “djelatnika”.
Seljaci mu otvorili dušu
Uz sedam radnih sati, Petar Čobanković provede još barem dva na putu, ovisno o prometnoj gužvi.
– Ne radim ništa posebno popodne, moram se odmoriti – kaže.
Kaznu će odslužiti, prognozira, već do konca godine, iako mu je rok osam mjeseci. Caritasu Đakovačko-osječko nadbiskupije i nakon toga će, najavljuje, biti na usluzi.
– Javit ću se kao volonter u špicama kada imaju više posla ili za godišnjih odmora, da im uskočim koji tjedan ako zatreba – iznosi plan. U politiku se, odlučan je, ne vraća, “ni u višu, ni u nižu”.
Afera Planinska vrti se oko zgrade koju je Stjepan Fiolić, nekadašnji saborski zastupnik HDZ-a, prodao Čobankovićevu ministarstvu za 79,9 milijuna kuna, po cijeni znatno većoj od tržišne. Bivšeg premijera Ivu Sanadera tereti se da je na užem Vladinu kabinetu progurao prijedlog o kupnji zgrade i da mu je Fiolić od te prodaje dao 17 milijuna kuna. Proračun je, po optužnici, oštećen za 26,4 milijuna kuna. Zbivalo se to 2009. Čobanković je na sudu priznao krivnju.
– Nisam sretan što mi se to dogodilo, ali dogodilo se – rekao je Čobanković nakon presude u ožujku. Nije imao dovoljno hrabrosti, ustvrdio je, reći “ne” tadašnjem šefu Sanaderu. Otišao je potom iz Sabora, ali iz politike.
Na putu od Iloka do Osijeka posljednjih dana prolazi i kroz seljačke prosvjedne punktove. Prepoznali su ga, mahnuli mu pa je zaustavio automobil. Riječ po riječ i otvorili su mu dušu. A čim progovori o seljacima, njihov se bivši ministar – uzruja.
– Smeta mi što se stvara vrlo loša klima prema tim jadnim ljudima. Nitko ne bio na vrućini na cesti ili spavao uz traktor da mu je dobro. Nitko ne prosvjeduje iz obijesti – stav je Čobankovića, koji je za mandata sate i sate proveo pregovarajući s nezadovoljnim poljoprivrednicima.
– Smiješna je priča da smo davali previše poticaja. Došli smo do 60 posto iznosa koji ćemo imati kao članica EU. Poljoprivrednicima u EU pripada šest milijardi kuna za sličan opseg proizvodnje, a naši su dobili najviše 3,7 milijardi u 2012. – iznosi računicu.Financijski okvir i omotnice odredila je, napominje, Europska unija, a ne HDZ-ova vlada.
– Nismo mi bili tako dobri pregovarači da bi nam dali više nego što imaju njihovi seljaci – nastavlja. Poticaje je vlada Zorana Milanovića, uspoređuje, srezala prvo za milijardu kuna, a potom za dodatnih 500 milijuna.
– Takvo smanjenje ne može podnijeti nijedna grana gospodarstva. Ili je ovo dio politike koji želi da nestane seljaka pa da dva-tri poljoprivredna poduzeća, a zna se koja su to, sve preuzmu – zaključuje.
>>Čobanković u pučkoj kuhinji priprema namirnice, čisti i pere
