Ravnateljica Instituta Ruđera Boškovića dr. sc. Danica Ramljak izdala je priopćenje u kojemu objašnjava svoj položaj, kao i stav instituta kojemu je na čelu o temi je li IRB-ovo privremeno skladište radioaktivnoga otpada (PSRM) pogodno mjesto da postane Centralno skladište radioaktivnog otpada za cijelu Hrvatsku. Mediji su se oslanjali na takav zahtjev Državnog zavoda za zaštitu od zračenja (DZZZ).
Ravnateljica dr. sc. Danica Ramljak - kaže se u priopćenju - do sada se o tome nije javno izjašnjavala. Jedan je od razloga bio što je prije više od mjesec dana zatražila da o tome razgovara s predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor. Sastanak se do danas nije održao, a postoji veliko zanimanje javnosti pa IRB želi izložiti cijelu pozadinu priče o skladištu radioaktivnog otpada na IRB-u.
Kako je počelo
DZZZ i mjerodavna ministarstva u posljednjih 10 godina nisu našli prikladno rješenje za središnje skladištenje radioaktivnog otpada u zemlji. Europska komisija nalaže da je to dužna učiniti svaka zemlja do 2014. godine.
Tijekom 2006. godine ravnatelj DZZZ-a dr. sc. Dragan Kubelka u nekoliko je navrata pokušao ishoditi suglasnost od tadašnjeg ravnatelja IRB-a dr. sc. Mladena Žinića da mu iznajmi dio IRB-ovog PSRM-a da bi se ono koristilo u ulozi središnjeg skladišta. Doktor Žinić je to odbio.
PSRM na IRB-u je napravljeno s ciljem da se privremeno, na siguran način, uskladište iskorišteni radioaktivni izvori i materijali koji nastaju kao rezultat istraživačkog procesa na Institutu. S obzirom na to da se dugi niz godina u RH nije našlo mjesto prikladno za skladištenje radioaktivnog materijala, IRB je na zahtjev DZZZ-a izlazio ususret i ponekad skladištio radioaktivni otpad niske i srednje razine radioaktivnosti u svom PSRM-u, iako to nije u skladu s njegovom funkcijom kao privremenog skladišta sagrađenog za vlastite potrebe.
Odluka Vlade iz 2009.
Vlada RH je na sjednici održanoj 30. prosinca 2009. godine donijela Odluku kojom se Institut Ruđera Boškovića određuje središnjim mjestom u RH za skladištenje radioaktivnog otpada, iskorištenih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora ionizirajućeg zračenja koji se ne namjeravaju dalje koristiti.
Za izvršenje te Odluke Vlada je zadužila dr. Kubelku. On je početkom 2010. godine donio na IRB prijedlog ugovora o tome.
Ugovor nije jasno definirao nekoliko ključnih točaka:
- rok na koji bi se radioaktivni materijal skladištio, a koji mora biti kratak i privremen
- jasan popis svih vanjskih izvora zračenja, uključujući količinu i aktivnost
- jasne načine financiranja i drugo.
Ugovor također nije uključivao ekspertnu analizu o tome je li trenutalno Ruđerovo skladište prikladno za dugoročni prihvat, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je PSRM fizički smješten u gusto naseljenom, trusnom i seizmološki nestabilnom području.
Tek kasnije je dr. Kubelka na inzistiranje dr. Ramljak uvrstio neke stavke u Ugovor, ali ni u novom Ugovoru nije definirano što znači privremeno niti su ponuđena jamstva Vlade da će u kratkom roku (ne duljem od 5 godina) pronaći trajno rješenje.
Ovdje nije riječ o interesu IRB-a
S obzirom na to da ovdje nije samo riječ o IRB-u i njegovim zaposlenicima - piše u priopćenju - nego o stanovnicima cijeloga Zagreba, ravnateljica dr. Ramljak je imenovala savjetodavno povjerenstvo za doradu nacrta Ugovora o skladištenju radioaktivnog otpada IRB-a. U njegov su rad uključeni i eksperti IRB-a za radioaktivnost s međunarodnim iskustvom: dr. sc. Svetozar Musić, dr. sc. Tomislav Šmuc, dr. sc. Marijan Ahel i mr. sc. Branko Vekić.
Povjerenstvo je u svom mišljenju o Ugovoru koji se sklapa između IRB-a i DZZZ-a istaknulo:
Ugovor, kojim bi se Institut na dulji rok obvezao na skladištenje cjelokupnog radioaktivnog otpada s područja RH neprihvatljiv je zbog stalnog povećanja rizika koji bi nastao s povećanjem količine uskladištenog materijala, pri čemu treba naglasiti da se PSRM IRB-a nalazi na vrlo nepovoljnoj lokaciji (gusto naseljeno, trusno područje) za odlaganje većih količina opasnih materijala.
Eventualno potpisivanje Ugovora o proglašenju PSRM-a privremenim središnjim skladištem za nisko i srednje radioaktivni otpad iz RH bilo bi opravdano samo uz uvjet da se Vlada RH i ostale nadležne institucije potpisnice Ugovora obvežu da će u roku ne duljem od pet godina od potpisivanja istog, riješiti pitanje trajnog odlaganja uskladištenog radioaktivnog materijala na stručan, ekonomski i zakonski prihvatljiv način na lokaciji trajnog odlagališta koje bi trebalo sagraditi u RH.
Ravnateljica ima jaku podršku Kolegija ravnatelja, Znanstvenog vijeća Instituta i svih njegovih zaposlenika te velike većine akademske zajednice.
Uza sve navedeno, bitno je istaknuti naputak o skladištenju radioaktivnog otpada koji propisuje Međunarodna agencije za atomsku energiju (IAEA), u kojem su jasno definirani kriteriji za određivanje skladišta radioaktivnog otpada. U njemu, između ostaloga, stoji da područje oko skladišta radioaktivnog otpada ne smije biti u naseljenom i prometnom području i kako lokacija mora odgovarati sigurnosnim uvjetima za transfer radioaktivnih materijala.
Zašto ravnateljica ne želi potpisati
Ravnateljica dr. Ramljak ima rezervu prema potpisivanju Ugovora te tvrdi:
Ravnatelj je jedini krivično i materijalno odgovoran za sve osobe koje se po bilo kakvoj osnovi nalaze u prostoru Instituta na kojem dnevno radi oko 900 stalno zaposlenih te više od 200 vanjskih suradnika. Institut se nalazi u neposrednoj blizini središta Zagreba i prometnica kojima dnevno prolazi velik broj ljudi te bih potpisivanjem ovakvog Ugovora na sebe preuzela odgovornost i za te ljude.
Dr. Ramljak naglašava: Podržavam napore Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, ali Ugovor koji nije jasno definiran ne želim potpisati ni pod cijenu smjene“ te nastavlja “Zanima me kako se misli dugoročno skladištiti radioaktivni otpad u središtu Zagreba a da se ne razmišlja o trajnom rješenju“. „Ovako osjetljiva stvar kao što je Centralno skladište radioaktivnog otpada zahtijeva raspravu Vlade s ekspertnim timom gdje IRB može biti od velike savjetodavne pomoći s obzirom na međunarodnu ekspertizu iz područja atomske i nuklearne sigurnosti pojedinih znanstvenika. Ovdje se ne radi samo o IRB-u nego o svim građanima Zagreba i ja djelujem po svojoj savjesti, Statutu IRB-a i zakonima RH. Ako je to razlog za moju smjenu, onda neka tako bude - zaključuje dr. Ramljak.
pardon, radioaktivni :)