Okrutno ubojstvo mlade djevojke na splitskom Marjanu, treće u posljednjih deset godina u krugu od samo tridesetak kilometara – 2002. u Sinju je oteta i ubijena Anđela Bešlić, 2008. u Trilju oteta je i zadavljena Kristina Šušnjara, a u kolovozu ove godine, takoreći usred Splita, napadnuta je i zaklana Selena Macedo – užasnulo je, prestrašilo i potreslo ne samo Split nego i cijelu Hrvatsku. Tko je taj okrutni "marjanski koljač" koji je usred šumovita splitskog šetališta napao, oteo i zvjerski zaklao mladu Meksikanku, pitali su se svi – građani, javnost i policija? Isprepletale su se razne teorije, policija je obavila više od 280 obavijesnih razgovora i kriminalistički obradila 80 potencijalnih osumnjičenika.
Tajna Edijeva ruksaka
U tih mjesec i pol dana, dok je istraga, u koju je bio uključen veći broj kriminalista iz cijele Hrvatske, tapkala na mjestu, osumnjičeni ubojica 28-godišnji nezaposleni ekološki tehničar Edi Mišić mirno je živio u obiteljskom stanu splitskom kvartu Smrdečac i redovito, kako kažu svjedoci koji ga poznaju, odlazio na ture trčanja po Marjanu. Svoje svakodnevne navike taj mladi osobenjak nije pokušao promijeniti ni u trenutku kada mu je policija, otkrivši da je ubojica imao Milanov dres s natpisom Rek_i, takoreći bila za petama. Nastojao je ostati hladnokrvan i toliko priseban da ni u jednom trenutku nitko od njegovih bliskih poznanika nije mogao ni naslutiti da on zna tajnu "marjanskog koljača".
Edijevi susjedi, prijatelji i poznanici, koji su ga viđali prije uhićenja, kažu da nisu mogli naslutiti da je bio u panici iako je znao da policija ima njegov ruksak koji je krio tajnu Selenine likvidacije. Unatoč tome, on se nastojao ponašati kao da o tome ništa ne zna pa je tri dana prije uhićenja viđen kako trči po Marjanu. Edi je, kažu, uvijek bio čudan, pa možda zbog toga na njegovo ponašanje poznanici nisu obraćali pozornost. Bio je povučen i živio je u nekom svom svijetu.
Kriminalisti splitske policijske uprave još uvijek kriju tajnu kako su otkrili ubojicu. Samo su novinarima šturo i neslužbeno rekli da ih je do ubojice odvelo upozorenje njegove susjede da bi Edi Mišić mogao biti vlasnik Milanova dresa. Sliku tog dresa – koji je bio u ubojičinu ruksaku i koji je HGSS-ov pas Dex nanjušio trećeg dana potrage za nestalom Meksikankom, a bio je skriven ispod kamenja tridesetak metara dalje od mjesta na kojem je poslije pronađeno Selenino tijelo – mediji su objavili odmah nakon što je pronađeno tijelo zaklane Meksikanke. Zbog toga mnogi smatraju da ta priča ne pije vodu pitajući se zašto joj je trebalo toliko vremena da se sjeti da je njega viđala u tom dresu. Kako Edijev dres Milana nisu prepoznali ljudi s kojima se on češće družio? Naš sugovornik, koji Edija i njegovu obitelj zna otkako su se doselili u Split, pretpostavlja da je Edija prijavila susjeda koja nije prepoznala taj dres, nego je, prolazeći pokraj njihova stana, čula obiteljsku svađu u kojoj Edi roditeljima nije mogao objasniti misterij nestanka svoga dresa na Marjanu. Da se Edi pred svojim ukućanima slomio i priznao zločin, možda bi ga oni sami prijavili. On je najvjerojatnije roditeljima, kao kasnije policiji, ponavljao istu priču da mu je ruksak u kojemu je bio taj dres, netko ukrao. Međutim, tu navodnu krađu nikada nije prijavio policiji.
Zašto mu nisu uzeti otisci?
Otkako je Edi Mišić uhićen, u javnost stalno isplivavaju nepoznate pojedinosti iz njegova života. Osim priča da je bio pasionirani sportaš koji se bavio trčanjem, vježbanjem, rukometom i boksom, pojavila se i priča da je Edi kao tinejdžer imao dosje u policiji jer je, navodno, bio prijavljen zbog dviju sitnih krađa. Zar taj dosje u kojemu su trebali biti i njegovi otisci nije mogao ranije policiju dovesti do osumnjičenika? Kriminalistički stručnjaci kažu da se za ubojicom – da su prije dvanaestak godina, kada je Edi Mišić kao maloljetnik "pao" zbog dviju sitnih krađa, uzeti njegovi otisci prstiju i da su kasnije pohranjeni u uređaju za automatsku identifikaciju otisaka prstiju (AFIS), koji Hrvatska ima od 2006. godine – ne bi tragalo mjesec i pol dana i slučaj bio sigurno bio riješen do dolaska Zorana Petričevića, novog šefa PU splitsko-dalmatinske. Naime, ubojica je na mjestu zločina na Marjanu ostavio svoje otiske.
– Da je Mišić bio u bazi, za manje od deset minuta, koliko traje pretraga, bilo bi izdvojeno 15 otisaka najsličnijih traženom uzorku. Vještak za daktiloskopiju zatim bi utvrdio s kojim se uzorkom iz baze dostavljeni otisak podudara u dvanaest individualnih karakterističnih anatomskih obilježja, različitih kod svakog čovjeka. I tada bi istraga za velik korak bila bliža cilju – kaže iskusni policijski kriminalisti.
Zašto onda nije bilo tako, zašto Mišićevi otisci, kada je već bio u rukama policije, nisu našli svoje mjesto u AFIS-u? Pretpostavka, ne i tvrdnja, jest da mu policija nakon spomenutih sitnih krađa nije niti uzimala otiske. Bilo im je, valjda, dovoljno njegovo priznanje. Policijski stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da je tada, prije više od dvanaest godina, učinjena pogreška i da je Mišiću trebalo uzeti otiske iako u to vrijeme o nabavi 1,7 milijuna vrijednog uređaja nitko nije niti sanjao. Naši sugovornici vjeruju da bi Mišićevi otisci, da su uzeti, u konačnici bili pohranjeni u AFIS-u jer, kažu, uređaj treba "puniti" i otiscima počinitelja kaznenih djela koja su se dogodila prije nabave AFIS-a.
U zatvoru ima "cimere"
Zoranu Petričeviću, novom šefu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, "doček" na novom radnom mjestu nije mogao biti bolji no što je uhićenje "koljača s Marjana". Sada kad je osumnjičeni za ubojstvo Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo pospremljen iza rešetaka, može se s mirom okrenuti drugim slučajevima. Takvom raspletu istrage uvelike je pomogao i sam ubojica, koji je iza sebe na mjestu zločina ostavio dosta tragova koji su, kako kaže Petričević, podosta govorili o samom počinitelju.
Osumnjičeni Edi Mišić pritvoren je u zatvoru na Bilicama i, kako saznajemo, nalazi se u sobi s još nekoliko pritvorenika. Njegovi zatvorski "cimeri" počinitelji su blažih kaznenih djela, a ni jednog od njih nije poznavao prije uhićenja. Otkako je u četvrtak popodne došao u zatvorsku jedinicu, Edi se ni po čemu ne izdvaja od ostalih zatvorenika. Navodno se priča da su njegov otac Branko i jedna od sestara pokušali od istražnog suca Branka Svaline dobiti dozvolu da ga posjete u zatvoru, ali im to nije dopušteno.
Govoreći o istrazi za lokalne splitske medije, Petričević je rekao kako su policijski istražitelji prve istražne radnje iznimno kvalitetno odradili pa su onda danonoćno, strpljivo, profesionalno i sustavno radili na razrješenju najtežeg kaznenog djela koje se u posljednjih petnaestak godina dogodilo u Splitu. Nije zaboravio napomenuti ni velik doprinos građana, koji su tijekom istrage policiji pomagali svojim saznanjima. Jedna takva informacija koja je došla od građanke iz same zgrade u kojoj je živio osumnjičenik okončala je mjesec i pol dana dugu potragu za Seleninim ubojicom.
>>
Susjeda čula da se Mišići raspravljaju oko ruksaka
ne da im nisu uzeti otiske nego starijima oprali dosije