Josipu Boljkovcu trupla već godinama ispadaju iz ormara. Još dok je sa svojim kolegom Josipom Manolićem ‘90-ih organizirao HDZ, smetalo mu je i te kako kada bi do osnivača HDZ-a došlo neko prosvjedno pismo od ljudi koji nipošto nisu mogli shvatiti i podnijeti da novu hrvatsku državu gradi i Boljkovac, kojega su u karlovačkom kraju mnogi zapamtili kao zlokobnog čovjeka iz stravičnih godina Drugoga svjetskog rata i poslije toga. Bio je Boljkovac i ministar policije, a ljudi su i dalje pisali i dostavljali dokumente koji ga optužuju da je bio – likvidator. I onda i sada, kada se čini da su on i njegovi sudruzi samo korak do službene istrage i optužnica za ratne zločine, uvijek se Boljkovac od medijskih napisa branio “da nije on bio prvi policajac za Okrug Karlovac i da s logorima i likvidacijama nema nikakve veze”.
Ubačeni agenti
No dokumenti kažu nešto drugo. Večernji list već je u feljtonu naveo neke koji bi Boljkovca mogli teretiti za ratne zločine tijekom rata te za one neposredno poslije rata, koji nisu u zastari ni sada. Dokumenti koje sada objavljujemo, pak, povezuju Boljkovca s “običnim” zločinima i likvidacijama od 1945. do 1947. On je tada, sa svojom ekipom agenata OZNA-e (Odjeljenje za zaštitu naroda) i Udbe (Uprave za državnu bezbednost) organizirao lov na stotine “ustaša, gestapovaca, pokojeg četnika i njihove jatake”, koji su se skrivali po šumama. I bili su likvidirani. Postupno, planski, mjesecima ili čak godinama pratili su ih ubačeni agenti. A onda su Boljkovac i njegovi, kao da je riječ o lovu na medvjede ili divlje svinje, odredili dan za “akciju”, zapravo lov u kojemu nije bilo preživjele “bande”. Rat je tek bio završio, u njemu je, na svim stranama na teritoriju RH stradalo na stotine tisuća ljudi, no ubijanja su se trebala nastaviti.
O čemu je ovdje riječ potvrđuje čitanje knjige “Spisak ustaša i četnika likvidiranih u šumi”. Iz nje se vidi da je lov trajao godinama. A iz knjige Depeša UDB-e vidi se kakav je to lov bio. I kakvi su ljudi bili “lovci”.
U dopisu Udbe Slunj, Udbi za kotar Ogulin piše “ najavljujemo vam mjesečno takmičenje zajedno sa narodnom milicijom u pogledu likvidiranja bande na terenu od 18. 06. do 18. 07. 1947...” U idućoj depeši izvještava se o akciji u kojoj su ubijena dvojica ustaša, a spominje se i Boljkovac, koji je “inicijator” akcije UDB-e za Hrvatsku. “Između 30. 09. i 1. 10. 1947. likvidirali smo ustašu Josu Sertića i Branka Šarca na Uni kod Bihaća. Šef UDB-e za grad Bihać nije se složio, ali Joža Boljkovac, šef Udbe za grad Karlovac i šef UDB-e za kotar Slunj doneli su predlog da se ide u akciju, u kojoj smo i uspjeli ubiti Sertića i Šarca. U akciju su išli šef UDB-e za grad Karlovac Joža Boljkovac, njegov pomoćnik Jozić, šef UDB-e za kotar Slunj Mile Paulić Čiba, njegov pomoćnik Hrnjak Slavko i Joso Golub, šef UDB-e za grad Bihać kapetan Zajko”. Dokument koji Boljkovca svrstava u grupu specijalista za lov i likvidacije jest njegov izvještaj kao šefa punomoćstva Ozne. U njemu izvještava o uhićenom Ivici Petraku i savjetuje mjerodavnima što s njime učiniti: “Odelenju OZN-e za okrug Karlovac Upućujemo vam ustaškog pobočnika Petrak Ivicu. Isti je bio član ustaškog tabora, gdje su se donašale odluke za trpanje u logor partizanskih familija iz Duga Rese i okolice... od istog je žena kao i kći pobjegli prilikom njegovog hapšenja na Plješivici i još sad se sakrivaju negdje u okolici Žumberka. Žena je bila rukovodioc ustaške loze u Duga Resi i po svojim djelima treba da zasluži tj. zaslužuje smrt... Mi predlažemo da se Petraka na svaki način likvidira pošto isti je poznat kao stari bandit...”
Biti šef punomoćstva tih godina značilo je da je Boljkovac rukovodio i imao punu moć odlučivanja i poduzimanja akcija agenata Ozne i Udbe. Kako je ta funkcija “punomoćstva” bila jaka potvrđuje i to što je šef punomoćstva Ozne Jugoslavije bio osobno Josip Broz Tito.
Ubijeno 150.000 ljudi
Neka ovdje navedena djela Boljkovca i njegovih sada brani tko god hoće. No teško će se i oni usuditi pronaći ljudsko objašnjenje za likvidacije bez suda. Najbolje da o tim djelima govore svjedoci, kao što je Vladimir Dedijer, Titov suborac i biograf i sam bio zabilježio 1978.: “Po povratku iz Teherana u Beograd rekao sam M. Miniću i J. Vrhovcu: ‘Ali drugovi, mi moramo da se osvrnemo što smo i mi radili na kraju rata. Jednom sam zajedno sa drugom Titom i Rankovićem računao kakva je bila osveta naše revolucije... Mi smo posljednje godine rata, kao i prvih nekoliko mjeseci posle pobede streljali oko 150.000 ljudi’”.
Ma sve se znalo i otprije, samo nikako da se sazna zbog čega stoji i po čijem nalogu one karikature od DORH-a...