Kaubojska utrka za drvnu sječku po principu tko će prvi, kako je ovih dana izgledao javni natječaj Hrvatskih šuma, nova je pljuska domaćoj industriji te javnosti kojoj će se mazati oči da se bez odgode pokreću milijunske energetske investicije. I sve to na temelju lijepih riječi – i jednog jedinog papira kao što je lokacijska dozvola, ogorčeni su u drvnoj industriji, koja još uvijek nema višegodišnjih ugovora za sirovinu koja joj život znači, dok tvrtke poput Uni Viridasa bivše manekenke Sunčice Lalić i Dragana Jurilja – s tri člana uprave, nula zaposlenih i prihodima od 772 kune u 2011.! – prve stižu i dobivaju 14-godišnje ugovore na osminu ukupne drvne sječke na natječaju vrijednom 162 milijuna kuna.
Papir i lijepe riječi
– Oni koji rade, trebaju imati prednost, a ne papir koji se može nabaviti preko noći. Hoće li ti projekti uopće startati, ima li za njih novca, tko je iza njih... – pita Raoul Cvečić Bole, predsjednik Udruge proizvođača peleta i direktor Energy Peletsa Delnice. U Boleovoj tvrtki, koja je svoju investiciju zatvorila još prije šest godina, sječku za pelete od HŠ-a moraju kupovati na jednogodišnji ugovor, a za Uni Viridas, iza kojega stoji belgijsko-turski konzorcij, ne zna se ni hoće li postojati za šest godina ili će ugovor prodati trećim tvrtkama. A sličnih je na popisu top 18 HŠ-a koji su dobili ugovor i previše – jedva imaju nekoliko zaposlenih. Među iznimkama je tek nekoliko drvoprerađivačkih, među kojima i Hrast Strizivojna kao jedno od samo dva kogeneracijska postrojenja u RH, a tvrtki poput Uni Viridasa ima napretek. Sa 100.000 t drugi je na ljestvici Strateški plan Tomislava Radoša, bivšeg predsjednika uprave Auto Zubaka koji se sad bavi kupoprodajom zemljišta. Dok se Jurilja povezuje s generalom Vladimirom Zagorcem, Radoš je povezan s aferom ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom Erikom Mohorovićem, kojeg bivši poslodavci kazneno gone da ih je prevario upravo pri kupnji zemljišta od Strateškog plana. Mohorović je naime kao direktor Verdispara ugovorio s Radošem kupnju zemljišta kod Županje iako nije imao dopuštenje iz Norveške.
Pravno čisto, ali...
Prema podacima Norvežana, ugovorena cijena zemljišta bila je oko 31 milijun kuna, a Radoš ga je od Grada Županje 2009. kupio za 12,7 mil. kuna. Gradonačelnik Davor Miličević tvrdi da je sve u tom poslu čisto i da je zemljište još uvijek u vlasništvu Strateškog plana koji na njemu planira izgraditi elektranu na biogorivo. No, ako i zažive sve te puste elektrane, što će biti s toplinskom energijom, koja će otići u zrak i opet je oblik zagađenja, pita čelnik strukovnog udruženja pri HGK i Spin Valisa Zdravko Jelčić. Ističe da je natječaj pravno legitiman, ali je iznad toga trebala biti nacionalna strategija što hoćemo i možemo i tko se objektivno može uključiti u projekt kojim su se mogle grijati i škole, bolnice..., koje sada grije uvozni plin, a domaća se sječka dijeli potencijalnim špekulantima. Načinom na koji je natječaj proveden htjelo se ubrzati investicije, kazao je predsjednik uprave HŠ-a šuma Ivan Pavelić. No, čije i za koga, pitaju upućeni.
>> Priveli dvojicu poslovođa Hrvatskih šuma zbog krađe drva
