Egipat je najmnogoljudnija arapska zemlja. To joj je i glavni argument što nastoji biti predvodnicom islamskog svijeta. Ali još najmanje šest muslimanskih zemalja ima istu želju. Saudijska Arabija drži da je ona najvažnija jer je u njoj rođen islam. Preko puta Perzijskog zaljeva iste želje ima i Iran koji drži da su povijest Perzije, mnogoljudnost, kultura i prirodno bogatstvo dovoljni da baš oni predvode ovaj dio svijeta. Pakistan smatra da su oni glavni jer jedini imaju nuklearnu bombu, a Turska da je općenito najnaprednija, vojno najmoćnija i da ona ima model koji trebaju slijediti ostali. Na koncu, tu je i Indonezija koja naprosto svima kaže – nas je 200 milijuna muslimana, a koliko je vas?
Osim što je najmnogoljudnija arapska zemlja, Egipat ima još jedan adut: vojsku. A njezina moć ne leži samo u pukim vojnim brojkama: fascinantno je zapravo da vojska posjeduje čak 40 posto gospodarstva. Dok god je tako, ona će biti zainteresirana za snažnu privredu. A svrgnuti Muhamed Mursi nije se obazirao na to. Dok je vodio brigu isključivo o interesima svoje Muslimanske braće, gospodarstvo je propadalo, a turizam, koji je u Mubarakovo doba cvjetao, potpuno se urušio.
Politička kriza
Čime se zapravo sve bavi egipatska vojska? Osim što proizvodi oružje, ona kontrolira servise za čišćenje, prodaje elektroničku opremu, u svojem vlasništvu ima hotele, tvornice, stadione, željeznicu, čak i dječje vrtiće. Kao vlasnica brojnih nekretnina živo je zainteresirana za razvoj Egipta, a u Mursiju i Muslimanskoj braći nanjušila je opasnost: raspadne li se gospodarstvo, oni će bankrotirati. A to vojna kasta nije mogla dopustiti. S ovom se tezom slaže i profesor na sveučilištu u Bejrutu i ekspert za islamističke pokrete dr. Abdul Ghani Emad.
– Da, opstanak vojske bio je doista upitan s obzirom na to da je standard drastično pao. To je automatski značilo i ugrožavanje oružanih snaga jer je vojska važan gospodarski subjekt – kaže ovaj profesor.
Ipak, to je samo jedan od razloga zašto je general Abdel Fatah Al-Sisi odlučio ukloniti Mursija. Drugi važan razlog dobio je onda kada je sada bivši egipatski predsjednik pozvao na džihad u Siriji. Da je stao na tome, nikom ništa. No Mursi je upozorio da bi egipatska vojska trebala intervenirati u Siriji. Ta je izjava šokirala vojsku koja je poručila Mursiju: \"Mi smo tu isključivo da branimo egipatske granice, a ne da vodimo ratove po susjednim zemljama\". General Al-Sisi svjestan je kakav se rat vodi u Siriji i jasno mu je da bi takav kaos jednoga dana mogao biti i u Egiptu koji je također šarolik i u kojem žive suniti, kršćani i šijiti, a društvo je rascjepkano na islamiste, liberale, sekulariste, ali i mubarakovce.
– Oružane snage bile su jako iziritirane Mursijevim pozivima da uđu u rat sa Sirijom. I to u vrijeme dok se zemlja nalazila u velikoj političkoj krizi – rekao je jedan egipatski časnik u razgovoru za Reuters ističući da je to stav i ostalih pripadnika egipatske vojske.
– Pozivanje na džihad u Siriji vojska nije mogla zanemariti s obzirom na to da je ona sekularna i da se u njoj nalaze pripadnici svih vjerskih i etničkih skupina u Egiptu – objašnjava profesor Emad. – Vojska je dvije godine promatrala što se u Egiptu događa i na različite načine pokušavala približiti sekularni i islamistički dio Egipta. Međutim, te dvije ideologije nisu mogle naći zajednički jezik jer su Muslimanska braća željela islamsku državu, a liberali sekularan i moderan Egipat. Ono što je vojska smatrala najopasnijim jest što Egipat više nije bio podijeljen samo politički i svjetonazorski nego i društveno – kaže profesor iz Bejruta.
Treći važan razlog zašto je vojska izvela udar jest i regionalna opasnost od Muslimanske braće, čije su mogućnosti nakon desetljeća života u ilegali tek sada bile jasne. Od njih su se uplašile i bogate zaljevske zemlje, prije svega kraljevina Saudijska Arabija. Kralj Abdullah uplašio se za vlastiti opstanak jer su Muslimanska braća namjeravala pokoriti i tu zemlju. Njihova ideologija ne priznaje kraljevine i emirate u kojima vladaju obitelji, već žele šerijatske države u kojima bi oni demokratskim putem osvajali vlast i provodili svoje ideje. Zato je bilo znakovita čestitka Saudijske Arabije egipatskom narodu što je s vlasti zbacio Mursija. Prije samo dvije godine ta je ista Saudijska Arabija podržavala i financirala Arapsko proljeće, ali su se i sami šokirali snagom Muslimanske braće koja su zaprijetila osvajanjem vlasti u zaljevskim zemljama. Ne bi bilo nikakvo čudo da je puč izveden i uz blagoslov Riyada, a onda neizravno i Washingtona. Jer te dvije zemlje su čvrsti saveznici.
Kupuje mir Izraelu
I zato su svi pažljivo slušali što će Obama kazati, kako će reagirati, hoće li osuditi ponašanje egipatske vojske. A on ipak nije baš zaplakao za Mursijem, kao što neki Egipćani misle, već je zapravo diplomatski vješto izbjegao pohvaliti udar jer bi u tom slučaju, prema američkom zakonu, morao obustaviti vojnu pomoć Egiptu u iznosu od 1,3 milijarde dolara godišnje. I Obama i Al-Sisi znaju da jedan drugome trebaju: Al-Sisiju treba Obamin novac, a Obama novcem kupuje mir Izraelu. I zato će egipatska vojska i dalje biti moćan regionalni igrač, uz pomoć koje Egipat jednog dana možda i postane predvodnik cijelog islamskog svijeta.
