Fina traži stečaj za 214 tisuća građana: Donosimo primjere kako se izvući iz dužničkog ropstva

tko je trošio, tko se zaduživao, nek vraća svoje dugove. predugo smo na svoje dugove gledali kao na tuđe. poslodavci nisu isplaćivali plaće, firme propadale, oni osnivali nove, i opet tonuli u dugove. građani uzimali kredite za stanove, automobile, stvari koje se realno nisu mogli priuštiti, pa kad je zagustilo svi su drugi bili krivi, umjesto da su se odmah rješavali i stanova i automobila, smanjivali zaduženje, oni su čekali da će im to netko treći riješiti, oprostiti. starao pravilo koje bankari ne žele nikom reći, je da ako sada ne uštediš iznos kolka bi ti bila rata kredita, nemoj uzimati kredit. ni teoretski ti nećeš promijeniti svoj život, trošenje, da bi mogao plivati.

Banka zarađuje uvjek, kao i država. To je vjekovna činjenica. Ako trebate veću platu, tražite posao vani, ovako se gušite kamatama cijeli život.

Mi bi samo lijepa, izabrana poglavlja kapitalizma. Ne i ovo naličje... Uglavnom, tko god da je dužan nekome, ima vrlo opširne i uvjerljive isprike, traži razumijevanje okoline za neuspjeh svojih poduhvata itd. itd. Mediji su puni naricaljki. U surovoj zbilji, sadašnja ovršna verzija zakona je bila sine qua non za članstvo u EU, a to je bila (i ostala) prvenstveno udruga krupnog kapitala. Koji ne tolerira dug! Najveći prosperitet u kapitalističkom sustavu su ubilježile države znane da su uvijek na strani vjerovnika, da "gaze" dužnika dok ne vrati. Jer tu sve počinje i završava - na novcu. Mi bi pak "izvrdavali" po usvojenim obrascima ponašanja iz prošlog sustava, npr. lik uđe u kafić i daje pompoznu izjavu da "one plave" uplatnice, kad stignu jednostavno ih hitim u koš. I sve u tom stilu... Više ne prolazi! Ogroman novčani kapital je ušao u našu državu iz smjera bankarskih skupina Italije, Austrije itd. - lako je dobiti kredit, ali se kasnije krvavo otplaćuje.

A i ''vanka'' su krediti bilo koga to ''licno'' ceka kad ode vanka...pogotovo za one koji se nemisle vracati a jedina razlika je u onim drzavama na Zapadu gdje je su jako mala dugovanja osobnih kredita gradjana te pojedine drzave pogotovo na kreditnim karticama JER u taj dug NISU uracunati rata za Automobile,Kuce ,Stanove i puno veca vrijednost drugih stvari sto znaci u bilo kojoj drzavi na Zapadu AKO je taj privatni dug gradjana ogroman znaci da im osobni dohotci stagniraju godinama vec a cijene obicnih proizvoda stalno rastu i JEDINO zato je taj dug na kreditnim toliki...jer 99% onih koji imaju kreditne limit im je ipak mali a to znaci da nemogu kucu ni aute ni stanove kupovat nego samo kupovat gorovo,hranu,odjecu,obucu,ljetovanje,zimovanje regularne racune i ostale uobicajne stvari...i ako se taj dug povecava onda se fino vidi ''sta je sta'', i na kraju jedino je dobro da u nekim drzavama mozes otpisati taj privatni dug na kreditnim jer nije osiguran sa nicim i banke ti nemogu uzeti osnovne stvari za daljni zivot,kredita nemas vise barem za dugo vremena al nisi na ulici...

Ljudi su se zaduživali, slušali savjete od obitelji, prijatelja misleći "a bit će nekako, isplivat ću i drugi su"..... Puno njih je tako došlo u bezizlaznu situaciju. Imao sam dva 5 - godišnja kredita na aute, treći sam uzeo na 3 - godišnji leasing...... Prije negoli sam ulazio u to dugoročno zaduženje, sam sa sobom sam riješio koliko smijem trošiti, sjeli smo supruga i ja, sve dogovorili kako ćemo da bi to izdržali. Uredno je sve otplaćeno. Prije negoli smo kupovali kuću živjeli smo kod njenih na katu 15 godina dok se nije skupilo dovoljno gotovine za kupnju nekretnine. Obnova onoga što je trebalo promijeniti na tom objektu na isti način se dogovarala ui još uvijek se dogovara. Nema ulijetanja grlom u jagode, čekaš kad se skupi, kad je prilika. Ne razumijem ljude koji postupaju glede takvih ozbiljnih ulaganja, pražnjenja obiteljske blagajne, stihijski i prema načellu "valjda će nekako biti"...... Nema toga u realnom životu, neki će isplivati bilo kako, većina s takvim promišljanjem neće. Prije negoli uđete u nešto razmislite dobro, tu su djeca, niste sami, treba im osigurati smještaj kako dolikuje. Što ćete ako vam oduzmu nešto u što ste ulagali? Živjeti vas petoro u sobičku i plaćati najam nekome? Nikad se više nećete dići na noge poslije toga, a djeca će vam doživotno imati traumu. Druga je stvar ako su odrasla u takvim prilikama pa su naviknuta na to, ali ako tonije slučaj...... Pamet u glavu i sretno svima koji imaju dugoročna zaduženja.

Dug hrvatskih kućanstava je relativno mali, nešto manje od 34% nominalnog BDP-a i smanjuje se...U Poljskoj je oko 30%, u Mađarskoj oko 22%, u Češkoj oko 38%, u Sloveniji 29%, Slovačkoj skoro 50%, dok je prosjek EU nešto preko 50%...

Kada bi se napravila sudska kontrola tih dugova, veliki dio bi bio nepostojeći dug jer se radi o jednostrano utvrđenim dugovima temeljem ništetnih ugovora. Pitanje ima li i onih koji ne da nisu dužni nego su banke i ostali zapravo dužni ovršenima.